Schinkel [ši'ŋkəl], Karl Friedrich, njemački graditelj, slikar, grafičar i scenograf (Neuruppin, 13. III. 1781 – Berlin, 9. X. 1841). U Berlinu je bio učenik graditelja Friedricha Gillyja, koji je svojim klasicističkim koncepcijama znatno utjecao na njegov razvoj. Isprva se bavio slikarstvom i grafikom (romantični krajolici, vedute Berlina) i scenografijom (opere, drame, baleti), potom se od 1810. intenzivno bavio graditeljstvom; 1838. postao je glavni graditelj pruskih kraljeva i veliki zagovornik klasicizma u njemačkoj arhitekturi. Primjenjujući uglavnom antičke grčke građevne oblike nastojao je sjediniti ljepotu oblika s namjenom objekta. U Berlinu projektirao: Neue Wache (1816–18), Dramsko kazalište (1818–24., izgorjelo 1945), dvorac Glienicke (1824–27), Altes Museum (1824–30., izgorio 1945), više palača i crkava te izradio urbanistički plan, u Potsdamu crkvu sv. Nikole (1830–37) i Charlottenhof u parku Sanssouci (1826–28). Vlastite projekte i izvedena djela objavio u Zbirci arhitektonskih nacrta (Sammlung architektonischer Entwürfe, 1819–40).
