Schiavuzzi [skjavu'ci], Bernardo, talijanski i hrvatski liječnik i arheolog (Piran, 1. III. 1849 – Pula, 27. IV. 1929). Završivši studij medicine u Grazu (1874), službovao je kao liječnik u Piranu, Tržiču i Poreču. Godine 1885–87. djelovao je u Puli kao liječnik radničkoga društva, a potom kao kotarski liječnik, odnosno okružni nadliječnik. Napose se bavio istraživanjem malarije u južnoj Istri; pisao je radove iz higijene i povijesti medicine. Jedan od osnivača i prvi ravnatelj Gradskoga muzeja u Puli, a poslije i Arheološkoga muzeja Istre. Njegovi obilasci terena urodili su važnim topografskim prilozima kao i prvom arheološkom kartom južne Istre. Među začetnicima je arheoloških istraživanja Nezakcija. Glavne radove objavio u časopisu Atti e Memorie della Società Istriana…: Pulski ager, arheološke crtice (Agro di Pola, notizie archeologiche, 1907), Dvigrad (Duecastelli, 1918).
