Saramago [sɐrɐma'γu], José, portugalski književnik (Azinhaga, Golegã, 16. XI. 1922 – Tías, otok Lanzarote, Španjolska, 18. VI. 2010). Bez veće školske izobrazbe, zarana se »odao samoobrazovanju«, te je promijenio nekoliko zanimanja (bravar, službenik u državnoj upravi, djelatnik u više nakladničkih kuća, novinar) prije nego što je postao profesionalnim književnikom. Već prvim romanom (Udžbenik slikarstva i krasopisa – Manual de Pintura e Caligrafia, 1977) otvorio je niz bitnih pitanja o čovjeku, društvu i književnosti svojega doba. Tim se pitanjima u sljedećem romanu (Podignut sa zemlje – Levantado do Chão, 1980) pridružuje i pitanje čovjekove vjekovne borbe protiv društvene potlačenosti. To djelo označilo je »problematizaciju povijesti« kao središnju temu cjelokupnoga njegova stvaralaštva, osobito u romanima Sjećanje na samostan (Memorial do Convento, 1982), Godina smrti Ricarda Reisa (O Ano da Morte de Ricardo Reis, 1984) i Priča o opsadi Lisabona (História do Cerco de Lisboa, 1989). U njima se povijesni prizori, mjesta i likovi opisuju historiografski krajnje vjerodostojno, ali s prepoznatljivim autorskim odmakom koji se ogleda u pozornom promišljanju povijesne zbilje u svjetlu njegova ideološko-književnoga (marksističkog) svjetonazora. U ostalim djelima (roman Evanđelje po Isusu Kristu – O Evangelho segundo Jesus Cristo, 1991., ili Ogled o sljepoći – Ensaio sobre a Cegueira, 1996) problematizira religijske, odnosno apokaliptičke teme, likove i mitove, varirajući motive grijeha (društvenih struktura), moralne odgovornosti, odnosa čovjeka prema Bogu i sl. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1998.
