Sand [sᾶ:d], George (pravo ime Aurore Dupin Dudevant), francuska književnica (Pariz, 1. VII. 1804 – Nohant, 8. VI. 1876). Iz aristokratske obitelji. Nakon nesretna braka i razvoda, posvetila se književnosti. Bila je poznata po nizu ljubavnih pustolovina (J. Sandeau, A. de Musset, F. Chopin) te kao zagovornica prava žene na ljubav izvan društvenih normi, što je značajka i njezinih ranih romana, koji se odlikuju mnogobrojnim transponiranim autobiografskim elementima i u kojima je tematizirala sukob ljubavne čežnje i društvenih konvencija: Valentine (1832), Lélia (1833), Mauprat (1837). Od sredine 1840-ih živjela je uglavnom na svojem imanju te je napisala niz sentimentalnih romana ruralne tematike kojima je stekla svjetsku slavu, npr. Đavolja bara (La Mare au diable, 1846), Mala Fadette (La Petite Fadette, 1849), Nahoče François (François le Champi, 1850), Majstori pjevači (Les Maîtres sonneurs, 1853). Okušala se i u društveno-povijesnom romanu (Grofica Rudolstadt – La Comtesse de Rudolstadt, 1844), romanu o umjetniku (Dvorac pustinja – Le Château des Désertes, 1851) te pustolovno-fantastičnom romanu (Laura, 1865). Protežna je značajka njezina opusa lirski romantizam s povlaštenim motivom idealističkih ljubavnih projekcija. Koncepciji realizma najviše se približila u romanu Markiz de Villemer (Le Marquis de Villemer, 1861). U duhu naglašena osobnoga romantizma pisala je i zapaženu autobiografsku prozu: Povijest moga života (Histoire de ma vie, 1855), Intimni dnevnik (Journal intime, 1926). Ostavila je opsežnu korespondenciju.
