San Tome i Prinsipe (São Tomé e Príncipe, Demokratska republika San Tome i Prinsipe/República democrática de São Tomé e Príncipe), otočna država u Gvinejskom zaljevu, pred obalom zapadne Afrike; obuhvaća 1001 km².
Prirodna obilježja
Državu tvore dva vulkanska brdovita otoka: São Tomé (dug 48 km, širok 32 km, 859 km²; pripadajući otoci: Cabras i Rôlas) i Príncipe (dug 19 km, širok 10 km, 142 km²; pripadajući otoci: Bom Bom, Caroço, Tinhosa Grande, Tinhosa Pequena). São Tomé visok je 2024 m (Pico de São Tomé), a Príncipe 947 m (Pico do Príncipe). Otoci su dio planinskoga lanca formirana vulkanskom aktivnošću duž Kamerunske linije. Klima je tropska prašumska (Af) s jednim kišnim razdobljem (listopad–svibanj). Prosječna temperatura kreće se od 23,9 °C (srpanj) do 26,1 °C (siječanj); slaba sezonska fluktuacija; godišnja količina oborina iznosi 1000 do 5000 mm. Velike su površine pod tropskom kišnom šumom.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2012. u San Tomeu i Prinsipeu živi 179 200 stanovnika (São Tomé 171 856 st., Príncipe 7344 st.), a prema procjeni iz 2020. godine 210 200 stanovnika ili 210 st./km². Stanovnici su mulati (79,5%), crnci (17,6%) i ostali (2,9%, 2020; najviše Portugalaca). Stanovnici su (2012) katolici (55,7% st.), protestanti (7,5%), nereligiozni (21,2%) i pripadnici ostalih religija (15,6%). Prosječni godišnji rast stanovništva iznosi 1,9% (2021), prirodni je prirast stanovništva 26,1‰ (2020); natalitet 30,8‰ (2020), mortalitet 4,7‰ (2020), mortalitet dojenčadi 12,7‰ (2020). Porast stanovništva manji je od prirodnoga priraštaja, što znači da je iseljavanje znatno (stopa neto migracije iznosi 7,2 emigranta na 1000 st., 2022). U dobi je do 14 godina čak 41,3% stanovnika, od 15 do 59 godina 53,6%, a u dobi od 60 i više godina 5,1% stanovništva (2021). Očekivano trajanje života iznosi 68,2 godine za muškarce, odnosno 73 godine za žene (2020). U poljoprivredi i šumarstvu zaposleno je 18,7% stanovnika, u industriji i građevinarstvu 18,4%, u uslužnim djelatnostima 62,9% (2021). Službeni je jezik portugalski, a u uporabi su i drugi jezici među kojima je najrašireniji kreolski portugalski. Glavni grad São Tomé ima 66 888 st. (2012); ostala naselja (2012): Neves (8391 st.), Santana (7445 st.), Trinidade (6685 st.), Almas (3923 st.), Pantufo (3391 st.), Guadalupe (3326 st.), Bom Bom (3072 st.) i dr.; u gradovima živi sve više stanovništva (37,8%, 2003; 75,1%, 2021).
Gospodarstvo
God. 2006. ostvaren je BDP u vrijednosti od 60 mil. USD; BDP po stanovniku iznosio je 370 USD. Siromašno gospodarstvo ovisi o uzgoju kakaovca (čini 80% izvoznoga prihoda), šećerne trske i kave, te o ribarstvu. Većinom izvozi u Nizozemsku, a uvozi iz Velike Britanije (naftne derivate, vozila, opremu i robu široke potrošnje). Od sred. 1990-ih brže se razvija turizam (ostvaruje 15% BDP-a). Vanjski je dug oko 112 mil. USD (2006). Višegodišnji korisnik međunarodne ekonomske pomoći (uglavnom od Svjetske banke i iz Velike Britanije).
Promet
Duljina cestovne mreže iznosi oko 1300 km (2018), od kojih je asfaltirano svega 230 km. Glavna je luka São Tomé u zaljevu Ana Chaves na otoku São Tomé, a glavna međunarodna zračna luka São Tomé.
Novac
Novčana je jedinica dobra (Db; STN); 1 dobra = 100 sentima (cêntimo).
Povijest
Prvi Europljani na području današnje države bili su portugalski pomorci koji su tijekom 1470-ih istraživali zapadne obale Afrike. Budući da su se otoci São Tomé i Príncipe nalazili na važnome trgovačkom putu između Portugala i Indije, portugalski istraživač Álvaro Caminha osnovao je 1493. na otoku São Tomé prvo naselje kao odmorišnu postaju na tom putu. God. 1522. bila je osnovana portugalska kolonija, koja je kratkotrajno bila pod nizozemskom (1641–44) i francuskom upravom (1740). Gospodarski napredak doživjela je proizvodnjom šećerne trske temeljenom na robovskom radu pa je sredinom XVI. st. otok São Tomé postao središtem trgovine robljem. U XVII. st. bio je glavni afrički proizvođač šećera, a u XIX. st. uzgoj kakaa i kave dao je novi gospodarski uzlet zahvaljujući kojemu je São Tomé do 1908. bio najveći svjetski proizvođač kakaa.
Od 1951. imao je status portugalske prekomorske pokrajine. U sprječavanju socijalnih prosvjeda početkom veljače 1953. bilo je više stotina poginulih. Oslobodilačku borbu od kraja 1950-ih predvodili su Manuel Pinto da Costa i Miguel Trovoada; 1972. stvorili su Pokret za oslobođenje (MLSTP). Nakon stjecanja autonomije (1974–75), sporazumno je 12. VII. 1975. ostvarena neovisnost (članstvo u UN-u priznato je 16. IX. 1975); M. Pinto da Costa postao je predsjednik, uspostavio jednostranački socijalistički režim (MLSTP-a) i vladao do 1991. Oporbene stranke i skupine djelovale su uglavnom iz Portugala (dijelom i s Gabona, do sredine 1980-ih). U lipnju 1978. proglašen je gospodarski pojas u širini od 200 morskih milja. Pod optužbom za pokušaj državnog udara, s vlasti je 1979. bio uklonjen M. Trovoada (premijer od 1975). U ožujku 1988. bio je spriječen državni udar, pokrenut iz emigrantskih uporišta u Kamerunu. God. 1990. vodstvo MLSTP-a započelo je demokratizaciju. M. Trovoada vratio se iz progonstva i kao neovisni kandidat u travnju 1991. pobijedio na prvim slobodnim predsjedničkim izborima (nakon reizbora 1996. na vlasti je bio do rujna 2001). Političku stabilnost ugrožavali su nemiri (1992) i pokušaj državnog udara (1995). Višegodišnja nastojanja Prinsipea za regionalnom autonomijom ostvarena su u travnju 1995. Na predsjedničkim izborima u srpnju 2001. pobijedio je Fradique de Menezes (reizabran je 2006); sporazumno je riješio političku krizu u srpnju 2003., kada je vojska kratkotrajno bila preuzela vlast (neuspjeli pokušaj državnog udara bio je i 2009). Nakon izbora 2011. predsjednik je ponovno M. Pinto da Costa.
Politički sustav
Prema Ustavu od 10. IX. 1990. San Tome i Prinsipe je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike poglavar je države, biraju ga građani na općim izborima na mandat od 5 godina, ne može biti biran na više od dva uzastopna mandata. Kandidirati se mogu svi državljani s navršenih 35 godina, koji su u zemlji boravili najmanje tri godine prije kandidature. On je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, predstavlja državu u zemlji i inozemstvu, osigurava provođenje ustava i redovno funkcioniranje tijela vlasti. Predsjeda Državnim vijećem, savjetodavnim tijelom koje mu pomaže u radu. Izvršnu vlast ima Vijeće ministara; sastoji se od premijera, kojega imenuje parlament, a potvrđuje predsjednik republike, te resornih ministara, koje, na prijedlog premijera, imenuje predsjednik republike. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (Assembleia Nacional), koju čini 55 zastupnika izabranih na općim izborima, na mandat od 4 godine. Aktivno je biračko pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast ima Vrhovni sud pravde (Supremo Tribunal de Justiça), koji je najviše redovno sudsko tijelo, čije suce bira parlament, te Ustavni sud (Tribunal Constitucional), koji ima 5 sudaca, bira ih parlament na mandat od 5 godina. Administrativno se država dijeli na dvije provincije. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 12. srpnja (1975).
Političke stranke
Pokret za oslobođenje San Tomea i Prinsipea – Socijaldemokratska stranka (Movimento de Libertação de São Tomé e Príncipe – Partido Social Democrata – akronim MLSTP-PSD), osnovana 1972., stranka je ljevice. Borio se protiv portugalske vlasti i bio je jedina legalna stranka do 1990. Nakon izbora 1991. bio je u oporbi, a potom je dio vlade nacionalnog jedinstva (1995–96). Na vlasti je od 2002., a od izbora 2006. je u oporbi. Stranka demokratskog okupljanja (Partido da Convergência Democrática – akronim PCD), osnovana 1990. Bila je na vlasti 1991–94. U oporbi je nakon izbora 2002., a nakon izbora 2006. dio je koalicijske vlade.
