Sabić, Marin, hrvatski književnik (Stari Grad, 10. III. 1860 – Vis, 12. VI. 1923). Pravo studirao u Grazu i Beču. Djelovao je u Zadru kao novinar, potom je u Puli pokrenuo list Il diritto croato. Kao javni bilježnik radio je u Budvi i Visu. Na talijanskom jeziku pisao je u tršćanskim listovima, a na hrvatskome se javio 1882. u Šenoinu Viencu. Zbirka pjesama Trenutci (1901) pisana je u duhu onodobnoga francuskoga i talijanskog pjesništva, a nakon hodočašća u Lourdes postao je gorljivi katolik, o čem svjedoči u knjižici Lourdes (1908). Svojim je duhovnim pjesništvom najviše pridonio razvoju hrvatskog pjesništva tzv. katoličke moderne.