Rusko-japanski rat 1904–05., vojni sukob u ist. Aziji. Povod ratu bile su obostrane imperijalističke težnje oko sjev. Koreje i Kine. Već je prije Rusija, na temelju ugovora s Kinom iz 1896., bila zaposjela 1898. poluotok Liaodong s Lüshunom (Port Arthur), a 1900–01. iskoristila je Boksački ustanak i okupirala Mandžuriju. Ondje je imala stacioniranu slabo izvježbanu I. mandžursku armiju od 100 000 vojnika pod zapovjedništvom generala A. N. Kuropatkina, a u Lüshunu na juž. kraju poluotoka Liaodong Dalekoistočnu flotu. Pošto je osigurao naklonost Velike Britanije ugovorom iz 1902., Japan je 6. II. 1904. prekinuo diplomatske odnose s Rusijom i noću 8. II., bez objave rata, napao rus. flotu u Lüshunu i nanio joj teške gubitke. Slabo vođena rus. flota bila je brzo blokirana pa su se Japanci nesmetano iskrcali na kopno s 1. armijom kraj Seula (Koreja), a s 2., 3. i 4. armijom u Mandžuriji. Nakon osmomjesečne opsade Lüshun se predao 2. I. 1905. Na kopnu se u međuvremenu, nakon poraza na rijeci Yalu, ruska I. mandžurska armija povukla prema Mukdenu (Shenyang), kraj Liaoyanga i Sha-koa. Kuropatkinov pokušaj da, koristeći se brojčanom nadmoćnošću, prijeđe u ofenzivu (u siječnju i veljači 1905) nije uspio. Premda brojčano slabija, ali bolje opremljena i vođena, japanska je vojska 10. III. 1905. kraj Mukdena potukla rus. vojsku. To je bio posljednji veći sukob zaraćenih strana na kopnu. Na moru je 27. i 28. V. 1905. u bitki kraj Tsushime rus. flota, koja je iz Baltika bila upućena u pomoć rus. Dalekoistočnoj floti, pretrpjela težak poraz. Zbog neuspjeha na kopnu i moru i zbog unutrašnjih revoluc. prilika (prva rus. revolucija izbila je 1905), Rusija je, uz posredovanje SAD-a, zaključila u Portsmouthu (SAD) 5. IX. 1905. mir s Japanom, prepustivši mu juž. dio Sahalina i Lüshun, dok su Koreja i Južna Mandžurija ušle u jap. interesno područje.
