Romer, Paul

Romer [rọu'məɹ], Paul, američki ekonomist (Denver, 7. XI. 1955). Magistrirao (1978) matematiku, a doktorirao (1983) ekonomiju na Čikaškom sveučilištu. Predavao na Rochesterskom, Čikaškom, Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu i Stanfordu (1996–2011). Od 2011. profesor ekonomije na Poslovnoj školi Stern Newyorškoga sveučilišta i direktor Projekta urbanizacije. Godine 2001. osnovao i do 2007. vodio start-up obrazovno-tehnološku kompaniju Aplia. Od listopada 2016. do siječnja 2018. bio je glavni ekonomist i viši potpredsjednik Svjetske banke. Konstruirao je matematički prikaz ekonomije u kojem tehnološka promjena proizlazi iz intencionalnoga ljudskog djelovanja (istraživanje i razvoj). Začetnik je endogene teorije rasta. Na primjeru uspjeha tzv. charter-gradova u Kaliforniji (koje regulira vlastit statut, a ne opći državni zakon) dokazivao je da oni mogu biti motor gospodarskoga rasta u nerazvijenim zemljama, koje mogu naći drukčiji i bolji put gospodarskoga rasta s boljim pravilima i institucijama. Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti. Dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju za 2018 (s Williamom Nordhausom) za integriranje tehnoloških inovacija u dugoročnu makroekonomsku analizu.