Roman Melod ili Slatkopjevac (grčki Ῥωμανὸς ὁ Μελῳδός, Rōmanòs ho Melōdós; također Bogozborac, grčki Θεορρήτωρ, Theorrḗtōr), bizantski pjesnik (Emesa, danas Homs, oko 485 – Konstantinopol, danas Istanbul, između 555. i 562). Rođen je u dvojezičnom, sirsko-grčkom okruženju u Siriji, vjerojatno u židovskoj obitelji. U Bejrutu zaređen za đakona, u Konstantinopol je došao za kasnijih godina vladavine cara Anastazija I. te služio u Bogorodičinoj crkvi. Najznačajniji lirik bizantske književnosti, prema predaji ispjevao je »tisuću« (tj. jako mnogo) himana u glazbenoj formi poslije nazvanoj kondak, tj. kontakion (grčki κοντάκιον). Sačuvano ih je 85, a sa sigurnošću mu se pripisuje 59. Prema legendi prvi je ispjevao oko 1518., usnuvši za božićne liturgije Djevicu Mariju (Djevica danas rađa Vječitoga – Ἡ παρϑένος σήμερον τὸν ὑπερούσιον τίκτει). Najveći ih dio opjevava novozavjetne teme (npr. Judinu izdaju, mučeništvo sv. Stjepana, posljednji sud), a tek manji starozavjetne. Značajan je himan O potresima i požaru, prikaz pošasti koje su prethodile ustanku Nika (532), zapravo enkomij caru Justinijanu I. Velikom u povodu posvećenja obnovljene Aje Sofije 537. Melodova je lirika dojmljiva, jezični izraz pučki jednostavan, a istodobno uzvišen. Njegovi himni nastali su pod utjecajem i stvaralačkom rekombinacijom sirskih književnih oblika (memrā, metrička propovijed; maḏrāšā, lirska pjesma s akrostihom i refrenom; sugīṯā, biblijski dijalog u stihu), oblikovani kao pjevana pripovjedna ili dramska propovijed u 18 do 24 metrički istovjetnih strofa povezanih akrostihom, a kojima prethodi kratak uvod u drugačijoj mjeri; uvod završava refrenom koji se ponavlja na kraju svake strofe, a koji su vjernici jednoglasno pripijevali. Izvorni zapisi Romanove glazbe nisu sačuvani jer mu himni nisu bili dio liturgije. Pjesme su mu prevođene na staroslavenski.
