Rocco [rɔ'k:o], Nereo, talijanski trener i nogometaš (Trst, 20. V. 1912 – Trst, 20. II. 1979). Kao igrač najviše se istaknuo nastupima za tršćansku Triestinu (1929–37; 232 utakmice, 66 pogodaka), 1937–47. igrao je i za druge talijanske klubove (Napoli, Padova, 94° Reparto Distrettuale, Libertas). Nakon završetka igračke karijere trenirao je Triestinu (1947–50., 1953–54), Treviso (1950–53), Padovu (1954–61), u četiri navrata Milan (1961–63., 1967–74., 1975–76., 1977), Torino (1963–67) i Fiorentinu (1974–75); vodio je sveukupno više od 1100 utakmica (više od 500 pobjeda). Posebno se istaknuo u Milanu, kao najuspješniji trener u klupskoj povijesti, s deset osvojenih trofeja (talijansko prvenstvo 1962., 1968; talijanski kup 1972–73., 1977; Kup europskih prvaka 1963., 1969; Kup pobjednika kupova 1968., 1973; Interkontinentalni kup 1969). Jedan je od najboljih trenera uopće, čije su se momčadi koristile tzv. catenaccio taktikom igrajući u formaciji s liberom, najčešće u rasporedu 1–3–3–3, s naglaskom na čvrstoj i organiziranoj obrani te brzim protunapadačkim akcijama. Novi Triestinin stadion 1992. nazvan je njemu u čast.
