Rigas Velestinlis ili Rigas Fereos (Rḗgas Belestinlḗs ili Rḗgas Feraíos [ri'γas velestinli's] ili [fere'os]), grčki pjesnik i politički borac (Velestino, Tesalija, ? 1757 – Beograd, 24. VI. 1798). Pravo mu je ime Andonios Kiriazis (Antṓnios Kyriazḗs) ili Rigas Kiritsis Ikonomas (Rḗgas Kyrítsēs Oikonomás), no po mjestu rođenja (Velestino) zove se Velestinac ili Feranin (Fera je antičko ime Velestina). Nakon školovanja u rodnome kraju i Carigradu, stupio je u službu fanariotskih knezova u Vlaškoj i Moldaviji. Nastanio se (1796) trajno u Beču, gdje se posvetio političkome radu sa sunarodnjacima: težio je oslobođenju od Turaka i ujedinjenju svih balkanskih naroda. S tim je ciljem intenzivno prevodio djela europske književnosti, skladao revolucionarne pjesme, pisao i objavljivao proglase, sastavljao zemljopisne karte balkanskih regija pa i nacrt ustava buduće balkanske republike. Zbog takvih je aktivnosti 1797. bio uhićen u Trstu; Austrijanci su ga izručili turskim vlastima, koje su ga s još sedam rodoljuba pogubile u Beogradu. Najpoznatije mu je djelo ustanička himna Turios (O Thoúrios, 1797), te adaptacija šest pripovijedaka francuskoga književnika N.-E. Restifa de la Bretonnea Škola tankoćutnih ljubavnika (Skholeíon tōn ntelikátōn erastṓn, 1790).
