Riga (latvijski Rīga [ri:'~]), glavni grad i luka Latvije na utoku Zapadne Dvine (Daugava) u Riški zaljev (Baltičko more); 605 802 st. (2022). Na desnoj obali rijeke razvijala se do XIX. st., kada prelazi i na suprotnu obalu. Povijesna jezgra grada uvrštena je 1997. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Među građevinama je najznačajnija gotička katedrala iz XIII. st. (poslije obnovljena), dvorac (prvotno podignut sredinom XIV. st., srušen 1484. te obnovljen 1491–1515., dograđivan u XVII. i XVIII. st.; danas muzej i predsjednička rezidencija), crkva Svētā Jura iz XIII–XVI. st. (danas Muzej dekorativne umjetnosti i dizajna), cehovska »Kuća Crnoglavih« iz XIV. st. (poslije pregrađivana; danas muzej) i drvene kuće iz XVIII. i XIX. st.; od gradskih zidina izgrađenih u XIII–XVIII. st. (porušene sredinom XIX. st. radi izgradnje prometnica i zgrada) sačuvana je kula Pulvertornis. U središtu grada izvan starih zidina, koji je od srednjovjekovnog dijela odvojen zelenim pojasom, ističu se historicističke građevine (npr. Kraljevska gimnazija, danas zgrada Glazbene akademije; Velika sudnica) arhitekta Jānisa Frīdrihsa Baumanisa (1834–91), te osobito mnogobrojne (više od 800) stambene zgrade i gradske palače u secesijskom (art nouveau) stilu s početka XX. st. (otprilike trećina svih zgrada u središtu grada izgrađena je u tom stilu što Rigu čini gradom s najvećom koncentracijom secesijske arhitekture na svijetu). Riga je najjače kulturno, financijsko i industrijsko središte zemlje. Ima više sveučilišta (Latvijas Universitāte, osnovano 1919; Rīgas Tehniskā universitāte, osnovano 1958., utemeljeno 1862. kao politehnički institut; Rīgas Stradiņa universitātē), Akademiju znanosti (osnovana 1946), mnoge muzeje (Muzej umjetnosti Rīgas Birža, Nacionalni muzej umjetnosti, Povijesni muzej Latvije, Povijesni muzej grada Rige i pomorstva, Muzej motornih vozila, etnopark i dr.), kazališta (Latvijsko nacionalno kazalište, Riško rusko kazalište Mihaila Čehova, Latvijska nacionalna opera). Jako je financijsko (banke, burza, osiguravajuća društva i dr.), industrijsko i turističko središte. Razvoj industrije bio je intenzivan u drugoj polovici XIX. st. (željeznička pruga izgrađena 1861) i početkom XX. st. (proizvodnja željezničkih vagona, bicikala, automobila); mnoge tvornice preseljene su za I. svjetskog rata u Rusiju. Nakon II. svjetskog rata razvio se u jako industrijsko središte Sovjetskog Saveza, a od 1990-ih Latvije (metalna, strojograđevna, elektrotehnička, drvna, elektronička i farmaceutska industrija). Od stranih ulaganja, osobito pojačanih nakon ulaska Latvije u Europsku uniju, čak 60% uloženo je u Rigu. Industrija grada ostvaruje više od polovice industrijske proizvodnje zemlje. Trgovačka luka ima veliku važnost; 2021. prekrcano je 21,5 milijuna tona tereta (32,6 milijuna tona 2019). Glavninu prometa čini drvo (peleti i dr.), žitarice, ugljen, naftni proizvodi i kemikalije. Važna je putnička luka (kruzeri, trajekti) s marinom za jahte. Međunarodna zračna luka (7,8 milijuna putnika 2019; najprometnija u baltičkim državama).
Rigu je osnovao 1201. biskup Albert Livonski na mjestu starijega naselja baltičkih Latvijaca iz X. ili XI. st. i učinio sjedištem biskupije (od 1255. nadbiskupije) i glavnim uporištem Reda vitezova mača iz kojega je nastao Livonski red (ogranak Njemačkoga viteškog reda). Taj red i nadbiskupija su se tijekom sljedećih stoljeća sukobljavali oko suvereniteta (kadikad ga dijeleći) nad gradom koji je 1221. i 1225. stekao gradske povlastice i samoupravu pa je i sam ulazio u sukobe sa svojim feudalnim gospodarima. Riga se od sredine XIII. i tijekom XIV. st. razvila u središte trgovine s Litvom i Rusijom te je od 1282. sudjelovala u Hanzeatskoj ligi, a od 1435. bila je u sastavu Livonske konfederacije koju su osnovali Livonski red i riška nadbiskupija. Nakon raspada konfederacije i raspuštanja Livonskoga reda 1561., Riga je postala slobodnim gradom, potom je 1581. pripala Poljsko-litavskoj državi, 1621. Švedskoj te 1710. Rusiji. S industrijskim razvojem stanovništvo Rige se od sredine XIX. do početka XX. st. povećalo gotovo osam puta (prema popisu 1897. bila je peti po veličini grad u Ruskom Carstvu), a Nijemce su na mjestu najbrojnije etničke skupine u gradu zamijenili Latvijci. Njemačke trupe okupirale su grad 1917., potom je ondje 1918. proglašena neovisna Republika Latvija te je Riga postala njezinim glavnim gradom. Pod sovjetskom vlašću od 1940. te ponovno od 1944., nakon njemačke okupacije (1941–44). Broj stanovnika se od kraja II. svjetskog rata do kraja 1980-ih učetverostručio, ponajprije zbog snažnog useljavanja Rusa, prešavši 1987. godine 900 000. Od 1991. glavni je grad obnovljene neovisne Latvije.
