Ranke [ra'ŋkə], Leopold von, njemački povjesničar (Wiehe, 21. XII. 1795 – Berlin, 23. V. 1886). Osnivač moderne historiografije. Nakon studija klasične i luteranske teologije na Sveučilištu u Leipzigu (1814–17) radio je kao gimnazijski profesor u Frankfurtu na Odri (1817–25) i kao sveučilišni profesor u Berlinu (1825–71). Službeni historiograf pruske monarhije. Prema njegovoj koncepciji zadaća povijesti nije da sudi ili poučava već da prikaže »kako je to zapravo bilo« i kako su događaji među sobom povezani. Traži da se povijest objašnjava njom samom, a ne s gledišta modernoga doba. Naglašava značenje država, osobitosti nacija, djelovanje moralne energije i Božje volje. U proučavanju povijesnih izvora smatra se začetnikom znanstvene primjene filološko-povijesne kritičke metode. Njegov se utjecaj u europskoj i svjetskoj historiografiji osjećao sve do sred. XX. st. Kao sveučilišni profesor prvi je uveo rad u seminarima. U golemom opusu od 54 sv. Sabranih djela (Sämtliche Werke, 1867–90) ističu se Njemačka povijest u doba reformacije (Deutsche Geschichte im Zeitalter der Reformation, I–VI, 1839–47), Dvanaest knjiga pruske povijesti (Zwölf Bücher preussischer Geschichte, I–V, 1874) i Svjetska povijest (Weltgeschichte, I–XVI, 1881–88).