Pregarc, Rado (Rade), glumac, redatelj i dramski pisac (Rojan kraj Trsta, talijanski Roiano, 5. I. 1894 – Rijeka, 29. VII. 1952). Nakon svršetka srednje škole usavršavao se u nizu europskih kulturnih središta (Italija, Njemačka, Rusija). Boravio je u Splitu 1920-ih i u novoosnovanom Narodnom pozorištu za Dalmaciju režirao djela iz stranoga (W. Shakespeare, Otelo, Mletački trgovac, Na Tri kralja i Romeo i Julija; C. Goldoni, Gostioničarka Mirandolina; H. Ibsen, Nora i Divlja patka; N. V. Gogolj, Ženidba; O. Wilde, Glavno je da se zove Ernest; G. B. Shaw, Zanat gospođe Warren; L. Pirandello, Šest lica traži autora) i domaćega repertoara (H. Dragošić, Posljednji Zrinski; J. Kosor, U Café du dôme; M. Begović, Čičak i Svadbeni let; I. Vojnović, Gospođa sa suncokretom i Maškarate ispod kuplja). U Splitu je režirao i glazbene predstave, uključujući i praizvedbu Tijardovićeve operete Mala Floramye (1926), a potom prešao u sarajevsko Narodno pozorište, gdje se istaknuo interpretacijama snažnih karakternih uloga (Ignac Glembaj u Gospodi Glembajevima M. Krleže) i režijama suvremenih pisaca (Krleža, Begović, J. Kulundžić, Pirandello, H. von Hofmannsthal). Zapažen je i kao dramski prevoditelj i adaptator, a autor je i nekoliko dramskih tekstova (Kozačka krv, Marija i Marta).
