struka(e): likovne umjetnosti
Poussin, Nicolas
francuski slikar
Rođen(a): Villers-en-Vexin kraj Andelysa, 15. VI. 1594.
Umr(la)o: Rim, 19. XI. 1665.
ilustracija
POUSSIN, Nicolas, Otmica Sabinjanki, 1636-37., New York, Metropolitan Museum of Art

Poussin [pus'], Nicolas, francuski slikar (Villers-en-Vexin kraj Andelysa, 15. VI. 1594Rim, 19. XI. 1665). Začetnik i vodeći slikar klasicizma u baroknom razdoblju. Njegov prvi učitelj bio je osrednji slikar Quentin Varin, koji ga je 1612. poveo iz rodnoga grada u Pariz. God. 1620. Poussin se uputio u Rim, u kojem se nastanio 1624. i gdje je ostao, osim kratkih prekida kada je bio dvorski slikar kralja Luja XIII. u Parizu (1640–42), do kraja života. Isprva je radio pod utjecajem talijanskih manirista, fontenbloške škole i bakroreza M. A. Raimondija i Giulia Romana, potom je stvorio vlastiti stil koji se odlikuje smislom za jasnoću, uravnoteženost i proporciju. Nadahnut rimskim antičkim spomenicima, Rafaelovim freskama i Tizianovim koloritom slikao je duboke i prozračne krajolike s antičkim građevinama ili ruševinama (herojske krajolike) u koje je harmonično uklapao biblijske (Sedam sakramenata, 1634–42; Sv. Matej i anđeo, oko 1644; Sveta obitelj na stubama, 1648), pastoralne (Arkadijski pastiri, 1629; Četiri godišnja doba, započeta 1660) i mitološke likove, os. iz Vergilijeve Eneide, Ovidijevih Metamorfoza i pjesama T. Tassa (Bakanal sa sviračicom lutnje, 1631–33; Krajolik s Fokionovim pogrebom, 1648; Krajolik s Orfejom i Euridikom, 1650). Bio je vrstan portretist (Autoportret, 1650). Njegov gotovo dogmatski racionalizam u građenju slike prožet je senzualnom patetikom i bogatim, skladnim koloritom. Utjecao je na naraštaje francuskih slikara uključujući J. A. D. Ingresa, J. D. Davida i P. Cézannea.

Citiranje:

Poussin, Nicolas. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/poussin-nicolas>.