Poletčići, hrvatski plemićki rod. Matične su posjede imali jugoistočno od Perušića (Čelopeci, Kučani, Tri Vasi, Sokolci) u županiji Bužani. Do kraja XV. st. razgranali su se u mnogobrojne obitelji i hiže roda (Banići, Brutinići, Dudići, Dulčići, Filčići, Halići, Jadrejići, Marojići, Perojići, Pilicarići, Šabalići, Umčići, Utulići, Vukšići), čiji su članovi uz pripadnike plemenitih bužanskih rodova Kršelaca i Stupića redovito bili birani u sudske i upravne službe u županiji. No među njima su jedino Poletčići uspjeli ući u zajednicu tzv. dvanaest plemena Kraljevine Hrvatske, pa je tako izvjesni župan (comes) Pribislav od roda Poletčića (Pribislauus de genere Politchorum) spomenut u Pacta conventa kao jedan od dvanaestorice pregovarača koje su Hrvati navodno poslali kralju Kolomanu Arpadoviću. Tijekom druge polovice XIV. st. mnogi su Poletčići uspjeli steći manje posjede u okolici Zadra te na prostorima Ninske, Lučke i Kninske županije. Na prijelazu iz XIV. u XV. st. pojedinci su uspjeli zadobiti i status građana Zadra, te su u tome gradu sljedećih desetljeća djelovali kao ugledni gradski službenici, kirurzi i svećenici. Potkraj XV. st. njihova su domicilna obiteljska imanja postala prvom zonom ratne opasnosti, pa su se pod stalnim pritiskom Osmanlija iz Bužana, Knina i Luke povlačili u Zadar, Nin i na susjedno otočje pod mletačkom upravom (osobito Pag) i na kraju na Apeninski poluotok.
