Požega (prije i Slavonska Požega, njemački Poschegg), grad i sjedište Požeško-slavonske županije; 16 867 st. (2021). Leži u jugozapadnom dijelu Požeške kotline, na desnoj obali Orljave, podno Požeške gore, na 152 m apsolutne visine. Kulturno (gimnazija osnovana 1699; isusovačka akademija 1754–73), trgovačko i gospodarsko središte s metalnom (ljevaonica, tvornice strojeva i traktora, kućanskih aparata i dr.), prehrambenom (tvornica čokolade, bombona i likera), tekstilnom (konfekcija) i drvnom (pokućstvo i dr.) industrijom; proizvodnja građevnoga materijala (opeka, crijep i dr.); tiskarstvo. Podno ranosrednjovjekovnog utvrđenoga naselja ovalna tipa (razrušeno u XIX. st.) nastao je najkasnije u XIII. st. izduženi Trg Svetoga Trojstva (prema kužnom pilu iz 1749., rad Gabrijela Grancija). Na njem se nalaze dvije crkve, romaničko-gotička crkva Sv. Duha (sredina XIII. st., zvonik iz XV. st.) i sv. Lovre s poč.etka XIV. st. (gotičke freske iz XIV. i XV. st., renesansne arkade i sjeverna lađa dozidana na početku XVI. st.), građanske kuće (XVIII. i XIX. st.) s trijemovima u prizemlju i barokna palača Županije; palaču su 1898. pregradili Honigsberg & Deutch, koji su podignuli i secesijske zgrade Prve požeške štedionice (1906). Iz XVIII. su stoljeća župna crkva sv. Terezije (1763; freske iz 1899. C. M. Medovića i O. Ivekovića), crkva sv. Filipa i Jakova (1788) te kapele sv. Ilije (1792) i sv. Roka (1796). Pravoslavna je crkva iz XVIII. st. Muzej Požeške kotline osnovan 1921. ima vrijednu zbirku slika, a u arheološkoj zbirci ističu se romaničke skulpture iz benediktinske opatije Rudina. God. 1961. osnovan je Historijski arhiv (danas podružnica Državnog arhiva u Slavonskom Brodu). Gradsko kazalište (od 1995). – Kontinuitet naseljenosti može se pratiti od paleolitika (na području sela Kaptol pronađena je nekropola iz starijega željeznoga doba). U rimsko doba na području Požeške kotline bilo je utemeljeno naselje Inicerum, koje se nalazilo na cesti Siscia–Mursa. U srednjem vijeku Požega se prvi put spominje u X. st. kao utvrda (castrum), a potom 1227., kada je papa Honorije III. potvrdio kaločkomu nadbiskupu vlasništvo nad tom utvrdom, koju je kupio kako bi odbio krivovjerce od granica svoje nadbiskupije. Oko 1235. utvrda i vlastelinstvo Požega prešli su u posjed kralja Bele IV. Arpadovića, a od sredine XIII. do početka XV. st. požeško vlastelinstvo nalazilo se u posjedu ugarske kraljice. Grad (civitas) Požega, koji se u XIII. st. razvijao kao podgrađe (suburbium) požeške utvrde, prvi se put spominje u XIV. st. Od početka XV. st. do 1443. pripadao je, zajedno s vlastelinstvom, erdeljskomu vojvodi Ivanu Thamassyju, a 1444. došao je u posjed palatina Lovre Héderváryja pa su njegovi potomci ondje upravljali do početka XVI. st. U tom je razdoblju Požega bila važno trgovište i sjedište Požeške županije. Nakon osmanskoga osvojenja 1537. grad je postao sjedištem Požeškoga sandžaka pa je sve do 1680-ih bio vojno, političko, gospodarsko i kulturno središte toga područja. Od osmanske vlasti Požega je bila oslobođena u dva navrata; prvi put 1687., te konačno nakon Slankamenske bitke 1691. Ustrojem gradske uprave (1698) bili su stvoreni temelji za ubrzan gospodarski razvoj grada, koji je ujedno postao važnim obrazovnim i kulturnim središtem Požeške kotline (1699. isusovci su osnovali gimnaziju). God. 1745. uspostavom županijskoga sustava u Slavoniji bila je osnovana Požeška županija sa sjedištem u Požegi, a 1765. kraljica Marija Terezija izdala je povelju kojom je gradu dodijelila povlastice slobodnoga kraljevskoga grada. Za hrvatskoga narodnoga preporoda u Požegi je 1845. bila osnovana čitaonica (Čitaoničko društvo), a 1876. knjižnica. U istom je stoljeću zbog loše prometne povezanosti razvoj bio usporen, a tek je izgradnjom pruge od Našica do Požege (1894) grad bio povezan s podravskom i posavskom prugom. Potkraj XIX. st. i u prvoj polovici XX. st. u Požegi su bili otvoreni manji proizvodni pogoni. Preustrojem države 1886. bile su proširene granice Požeške županije, koja je takav opseg zadržala sve do ukinuća županijskog ustroja 1922. Prilikom teritorijalnoga preustroja 1924. Požega je pripala Osječkoj oblasti, gdje je bila sjedište kotara, a u teritorijalnoj podjeli 1929. pripala je Savskoj banovini. Za Nezavisne Države Hrvatske nalazila se u velikoj župi Livac i Zapolje. Nakon II. svjetskoga rata grad je bio upravno, političko i gospodarsko središte kotara, a od uvođenja komunalnoga sustava 1955. općine Slavonska Požega. Za Domovinskoga rata 1991–95. grad je pretrpio velike ljudske i materijalne gubitke. Od 1993. sjedište je Požeško-slavonske županije.