Pipin Mali ili Pipin Mlađi (francuski Pépin le Bref, njemački Pippin der Jüngere), franački kralj (?, oko 714 – Saint-Denis, 24. IX. 768). Sin Karla Martela. Od 741. bio je majordom Neustrije i Burgundije. Zajedno s bratom Karlmanom, austrazijskim majordomom, suzbio je ustanke Akvitanaca (742., 745), Alemana (742., 746) i Bavaraca (743), ratovao protiv Sasa (744) i postavio za kralja Hilderika III., posljednjega Merovinga na franačkom prijestolju (743). Kada se Karlman 747. povukao u samostan, postao je majordom cijele Franačke. Godine 750. uputio je poslanstvo papi Zahariji i ishodio njegovu potporu u službenome preuzimanju kraljevske vlasti, pa je sljedeće godine u Soissonsu bio izabran za kralja (Hilderik III. bio je svrgnut i poslan u samostan). Izboru je bio pridodan i crkveni obred pomazanja posvećenim uljem, koji je 754. ponovio papa Stjepan II. (III.). Tomu su obredu poslije pristupili svi potonji karolinški kraljevi. Pipin Mali je postao i patricij Rimljana i zaštitnik rimske Crkve. U dva je navrata ratovao protiv Langobarda (754., 756), oteo im područje bivšega Ravenskoga egzarhta i darovao ga papi (donatio Pippini), udarivši tako temelj Papinskoj Državi u Italiji. Nastavio je voditi pohode protiv Sasa (748., 753) i Bavaraca (749), osvojio je Septimaniju (759) i konačno pokorio Akvitaniju (760–768). Naslijedili su ga sinovi Karlo I. Veliki i Karlman.
