Petrus Lombardus [pe'trus ~ba'rdus] (latinizirano; Petar Lombardski), talijanski skolastički teolog, filozof i biskup (Novara, oko 1095 – Pariz, 22. VII. 1160). Studirao teologiju u Bologni, Rimu i Parizu. Predavao filozofiju i teologiju u katedralnoj školi Notre-Dame, od 1159. pariški biskup. Proučavao Abelardovu »čistu teologiju«, koja je bitno utjecala na njegovo teološko i filozofsko mišljenje. Teološka su mu djela vrlo značajna za tadašnju doktrinu jer ujedinjuju i sistematiziraju teološki nauk. U glavnom djelu Četiri knjige izreka (Libri quattuor sententiarum, 1155–58) pribilježio je crkvena naučavanja, posebno Augustinovo. Zajedno s Robertom iz Meluna nazvan je magister sententiarum. Ostala značajnija djela: Komentar psalmima (Commentarius in Psalmos, 1135–37), Komentar uz Pavlove poslanice (Collectanea in Epistolas Pauli, 1139–41).