Petrić, Ratko, hrvatski kipar (Zadar, 12. V. 1941 – Zagreb, 12. X. 2010). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1966. u klasi V. Radauša i bio suradnik njegove Majstorske radionice 1966–69. Suosnivač likovne grupe Biafra. Od 1998. bio je izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radio socijalnu i angažiranu skulpturu (Abortus, 1976; Rađanje Venere, 1989) te cikluse kojima ironizira društvene mane i pomodnosti (Teatar birokracije, 1972; Poklonstvo bogu Erosu, 1976; Kipleraj, 1998). Antiljepotom, nekonvencionalnim izrazom i efektom šoka (Skica za spomenik intelektualcu, 1989) postizao ekspresionističko raspoloženje, a kadšto koristio nekiparske materijale: kožu, papir, dlaku, meso i gotove predmete (Čovjek tuba, 1971; Hamlet, 1989). Bavio se karikaturom i grafičkim oblikovanjem. Objavio mape grafika (Golim perom, 1980). Začetnik ideje Aleja skulptura na savskome nasipu u Zagrebu. Autor više javnih skulptura, ponajviše u Zadru (Petar Zoranić, 1969; Perivoj od slave, 2002) i u Zagrebu (Chaplin, 1983; Kapi, 1990–91).
