Pelegrinović, Mikša, hrvatski pjesnik (Hvar, oko 1500 – Zadar, 26. XII. 1562). Početno obrazovanje stekao je najvjerojatnije u humanističkoj školi u Hvaru, a potom je studirao pravo u Padovi. Spominje se kao defenzor komune na Hvaru 1523., od 1535. bio je notar u Korčuli, a od 1549. kancelar »in criminalibus« (sudac) u Zadru.
Sačuvana su samo dva njegova pjesnička sastavka: pjesnička poslanica dubrovačkomu pjesniku Sabi Bobaljeviću Mišetiću (Pelegrin Sabu Mišetiću, 1557) i Jeđupka (Jejupka). Potonje je zbirka maskerata, pjesama koje su se izvodile u pokladno doba, u kojima se u ulozi maske pojavljuje Jeđupka (Ciganka). Kraća inačica zbirke, nastala između 1525. i 1527., sadržava uvod i šest maskerata. Pretpostavlja se da je Pelegrinović, zbog toga što se djelo izvedbama i prepisivanjem ubrzo iskvarilo, 1556. priredio dulju verziju, želeći je vjerojatno tiskati, koja sadržava uvod i dvadeset pjesama (»sreća«, proricanja). U uvodnoj se pjesmi Ciganka predstavlja, potom u svakoj »sreći« po jednoj gospođi gata i proriče sudbinu, savjetujući je u pitanjima bračnoga i ljubavnoga života, a potom traži uzdarje. Najpoznatija je šesta pjesma kraće verzije, u kojoj iza maske vračare Ciganke stoji pjesnik što se udvara svojoj »gospoji«. Pjesme su ispjevane u osmeračkim katrenima, čakavskom ikavicom.
U književnoj historiografiji sve do 1950-ih autorom Jeđupke smatrao se nepostojeći pjesnik Andrija Čubranović, pod čijim je imenom zbirka bila tiskana (1599. i 1618). Tu je mistifikaciju izazvao Dubrovčanin Toma Budislavić, koji ju je dao tiskati pod imenom izmišljena pjesnika i posvetio je samomu sebi. Po uzoru na Pelegrinovićevu nastale su Jeđupke S. Bobaljevića Mišetića, Horacija Mažibradića i jednoga nepoznatog autora, a pojedini se Pelegrinovićevi stihovi mogu prepoznati i u ostalih dubrovačkih renesansnih i baroknih pjesnika (npr. u Gundulićevu Osmanu).
