Pavlović, Jovan, zagrebačko-ljubljanski mitropolit (Medinci kraj Podravske Slatine, 22. X. 1936 – Zagreb, 3. IV. 2014). U Beogradu je diplomirao na Bogoslovnom fakultetu Srpske pravoslavne crkve 1963. Nakon boravka u Njemačkoj radi poslijediplomskoga studija, postao monahom u manastiru Krka 1967., a za svećenika rukopoložen u Kistanjama 1969. Predavao je na bogoslovijama u Prizrenu od 1966. i u manastiru Krka od 1967., te bio počasni član Crkvenog suda Eparhije dalmatinske od 1973. Kao episkop lepavinski upravljao je zagrebačkom eparhijom od 1977., a 1982. postao je mitropolit zagrebački. Na njegov prijedlog mitropolija je 1983. preimenovana u Mitropoliju zagrebačko-ljubljansku, a nakon što su 1994. pod njezinu jurisdikciju došli svi Srbi u Italiji preimenovana je u Mitropoliju zagrebačko-ljubljansku i cijele Italije. Administrirao je Slavonskom eparhijom 1982–85. Osobito je bio posvećen razvijanju dobrih odnosa s drugim kršćanima na Zapadu, predstavljao je Srpsku pravoslavnu crkvu pri Svjetskom vijeću crkava u Ženevi 1982–92., te više puta srpskoga patrijarha Pavla u razgovorima s Katoličkom crkvom. Nekoliko puta sastao se s papom Ivanom Pavlom II. i podržavao ideju o posjetu rimskoga pape Srbiji i Kosovu. U Zagrebu je osnovao Muzej Srpske pravoslavne crkve Mitropolije zagrebačko-ljubljanske 1981. i Srpsku pravoslavnu opću gimnaziju 2004. Važnija djela: Deisis u pravoslavnoj ikonografiji (2003), Mesijanska proročanstva u Svetom pismu Staroga zaveta (2008), Rimske pape (2008) i Smisao stradanja pravednika po knjizi o Jovu (2009).
