Pašić, Nikola, srpski političar (Zaječar, 19. XII. 1845 – Beograd, 10. XII. 1926). Završivši tehnički studij u Zürichu (1873), vratio se u Srbiju, gdje je 1880. postao vođom Radikalne stranke (do 1926). Nakon neuspjele radikalske Timočke bune (1883) protiv Obrenovića otišao u emigraciju (1883–89). Kada se vratio u Srbiju, bio je zastupnik i predsjednik parlamenta (1889–91), predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova (1891–92., 1904–06., 1906–08., 1909–11., 1912–18), veleposlanik u Rusiji (1893–94), predsjednik beogradske općine (1895–97) i ministar građevinarstva (1908–09). Zbog sudjelovanja u pripremanju tobožnjeg atentata na M. Obrenovića (tzv. Ivanjdanski atentat, 1899) ponovno se nalazio u emigraciji (1899–1900). Nakon povratka u Srbiju bio je izabran za doživotnoga člana Senata i Državnoga savjeta (1901). U vanjskoj politici provodio je program stvaranja Velike Srbije. Tijekom Prvog i Drugoga balkanskog rata (1912–13) proširio je Srbiju na veći dio Sandžaka, Kosovo i cijelu današnju Makedoniju, dok je u pregovorima s političarima Jugoslavenskog odbora vodio dvoličnu politiku: njegova je vlada još potkraj 1914. izjavila da je »ratovanje Srbije borba za oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće – Srba, Hrvata i Slovenaca«, i to je često ponavljala, ali se u praksi zauzimala da Srbija dobije samo one zemlje pripojenjem kojih ne bi bila dovedena u pitanje srpska (pravoslavna) većina u budućoj državi. Nakon I. svjetskog rata bio je predsjednik vlade Kraljevine SHS (1921–24., 1924–26); vodio je politiku u interesu velikosrpskih krugova, služeći se pritom svim oblicima državnog nasilja.
