otok, dio kopna okružen sa svih strana vodom, odnosno morem. Otoci se javljaju: u skupinama (otočje ili arhipelag), koje se mogu sastojati i od nekoliko tisuća otoka (Filipini, Indonezija), u nizovima (Antili, japanski, jadranski otoci), koji mogu biti dugi od nekoliko stotina do više od 1000 km (Kurili), i usamljeni pojedinačni, daleko od kopna kao pučinski ili oceanski otoci (Saint Helena, Ascension). Kontinentski su otoci u geološkoj vezi sa susjednim kopnom (jadranski otoci). Oceanski otoci nastali su podmorskim vulkanskim erupcijama, a atoli razvojem koralja na vulkanskim otocima uz izdizanje morske razine. Površina svih otoka na Zemlji iznosi oko 9,9 milijuna kvadratnih kilometara ili 6,6% ukupne kopnene površine; najveći je Grenland, obuhvaća 2 166 086 km². Otoka ima i u rijekama (ade) i jezerima. Otoci imaju globalno strateško značenje (na njima su se razvile velike pomorske države – Velika Britanija, Japan) ili imaju veliko regionalno (Malta, Cipar, Sicilija, Singapore, Hong Kong), odnosno lokalno (Helgoland, Kotlin s Kronštadtom, Vis) strateško značenje. Povijesne jezgre mnogih gradova (Pariz, New York, Venecija, Stockholm, Sankt Peterburg) nalaze se na otocima. Na njima su često značajne zračne luke (Havajski otoci, Hong Kong, Azori, Bermuda).