Osorska biskupija, nekadašnja katolička biskupija sa sjedištem u Osoru. Prema predaji, osnovana je 530. na sinodi u Solinu, prvi se put spominje 585., a u istom je stoljeću sagrađena i prva katedrala. Obuhvaćala je otoke Cres, Lošinj, Ilovik, Susak, Unije te Velike i Male Srakane, područje tada odvojeno od Krčke biskupije. Osorski biskup Lovro sudjelovao je na Drugom nicejskom koncilu (787). Od X. st. biskupija je pripadala splitskoj metropoliji, od XII. st. zadarskoj, a potom je bila u ovlasti gradeškoga, odnosno mletačkoga patrijarha. Budući da je grad Osor postupno gubio važnost, biskupi su potkraj XV. st. prenijeli sjedište u Cres. Biskupija je imala svoje biskupe sve do 1815; dokinuta je 1828. i pridružena Krčkoj biskupiji. Za talijanske okupacije (1920–48) to je crkveno područje bilo pod upravom zadarskoga nadbiskupa.
