Oraić Tolić, Dubravka, hrvatska književna teoretičarka, književnica i prevoditeljica (Slavonski Brod, 1. VIII. 1943). Filozofiju i ruski jezik s književnošću studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Beču, doktorirala u Zagrebu 1987. tezom o citatnosti. Od 1971. radila je u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a od 1997. do umirovljenja 2013. na istom je fakultetu bila redovita profesorica na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti (od 2014. profesor emeritus). Od 2014. redovita je članica HAZU-a. Sudjelovala je na projektu Pojmovnik ruske avangarde, uređivala ediciju Enciklopedija hrvatske književnosti i književnoteorijsku Biblioteku L. Bila je voditeljica međunarodnih projekata o intertekstualnosti. U esejima i znanstvenim studijama isprva se bavila proznim opusom Antuna Gustava Matoša (Pejzaž u djelu A. G. Matoša, 1980; Lirika i proza Antuna Gustava Matoša, sa Zoranom Kravarom, 1996), potom središnjim pitanjima postmodernističke poetike (Teorija citatnosti, 1990; Paradigme 20. stoljeća: avangarda i postmoderna, 1996; Muška moderna i ženska postmoderna: rođenje virtualne kulture, 2005; Citatnost u književnosti, umjetnosti i kulturi, 2019) i kulture (Književnost i sudbina, 1995; Dvadeseto stoljeće u retrovizoru, 2000). Knjiga Čitanja Matoša (2013) plod je dugogodišnjeg bavljenja Matoševim djelom iz raznih perspektiva, a Akademsko pismo (2011) opsežan teorijsko-metodički priručnik o retorici znanosti i pisanju znanstvenih radova. U svojem književnom radu isprva je zapažena kao pjesnikinja, uklopivši se zbirkama Oči bez domovine (1969), Urlik Amerike (1981) i Palindromska apokalipsa (1993) u obzor tzv. pjesništva postmodernističkog obrata (igre jezičnom građom, citatnost). Epistolarni roman Doživljaji Karla Maloga (2018) ironijski je roman pisan kroz dječju perspektivu, dočim knjiga Peto evanđelje (2016) donosi putopisne zapise iz Izraela i Palestine prožete kulturološkim i književnim reminiscencijama. Prevodi s ruskoga (Valentin Petrovič Katajev, Andrej Bjeli, Velimir Hljebnikov). Uredila je i dokumentarnu monografiju Hrvatsko ratno pismo 1991/92 (1992). Djela su joj prevođena na njemački i engleski jezik. Dobitnica je Državne nagrade za znanost za životno djelo (2012) i Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2020).
