O’Toole [əutu:'l], Peter, britanski glumac irskoga podrijetla (Connemara, 2. VIII. 1932 – London, 14. XII. 2013). Studirao na londonskoj Kraljevskoj akademiji dramske umjetnosti (RADA). U početku nastupao u amaterskim kazalištima, a trogodišnji angažman u bristolskome kazalištu Old Vic (1955–58), okrunjen ulogom Hamleta (W. Shakespeare), priskrbio mu je nastup na Stratfordskome festivalu s Royal Shakespeare Company (Petruchio u Ukroćenoj goropadnici i Shylock u Mletačkome trgovcu W. Shakespearea). Kao Hamlet istaknuo se i u produkciji National Theatrea u Londonu 1963. Glasa obojena izrazitom osjećajnošću, sklon gotovo mističnoj introspekciji, ističe potisnutu ranjivost svojih likova (primjerice, Vladimira u U očekivanju Godota S. Becketta 1969. u dublinskom Abbey Theatreu; naslovnoga lika u Ujaku Vanji A. P. Čehova 1973. u bristolskom Old Vicu; Higginsa u Pigmalionu G. B. Shawa 1984. u londonskome Shaftesbury Theatreu). Na filmu je debitirao 1959. Visok i plav, status zvijezde postigao je sugestivnim tumačenjem naslovne uloge introvertiranoga britanskog pustolova u Lawrenceu od Arabije (Lawrence of Arabia, 1962) D. Leana, a jednako je uspješan i kao ekstravertirani engleski kralj Henrik II. u filmovima Beckett (1964) P. Glenvillea i Lav u zimi (The Lion in Winter, 1968) A. Harveyja. Često je glumio morbidne i bolećive osobe poput nacističkoga generala-seksualnog manijaka u Noći generala (The Night of the Generals, 1967) A. Litvaka te dekadentnih aristokrata u Seoskom plesu (Country Dance, 1970) J. Leeja Thompsona i Vladajućoj klasi (The Rulling Class, 1972) P. Medaka. Od polovice 1970-ih na filmu je nastupao rjeđe i u sporednim ulogama: Moja omiljena godina (My Favorite Year, 1982) R. Benjamina, Posljednji car (The Last Emperor, 1987) B. Bertoluccija. Sedam je puta nominiran za Oscara (2003. dobio ga je za životno djelo). Autor je i dvosveščane autobiografije Plandovanje s naumom – Loitering with Intent (Dijete – The Child, 1992; Šegrt – The Apprentice, 1996).
