struka(e): geografija, opća

Nova zemlja (ruski Novaja Zemlja / Новая Земля [no'vəjə z’iml’a']), otočna skupina u Arktičkome oceanu, između Barentsova i Karskoga mora, Arhangeljska oblast Rusije; 82 600 km², 2429 st. (2010). Sastoji se od dva veća otoka (Sjeverni, 48 900 km², i Južni, 33 300 km², koje odvaja prolaz Matočkin Šar) i nekoliko manjih otoka. Građena je od paleozojskih stijena s glacijalnim reljefom (najveća visina 1590 m). Klima je arktička; temperatura se kreće od –16 do –22 °C u najhladnijem mjesecu (ožujak) i 2,5 do 6,5 °C u kolovozu. Česte su magle i jaki vjetrovi; godišnja količina oborina 300 do 600 mm. Sjeverni dio otočja pokriven je stalnim ledenim pokrovom (oko 29 000 km²); ukupno približno 680 ledenjaka. Ležišta ruda obojenih metala (mangan, cink, olovo i dr.). Meteorološke i oceanografske postaje. Glavno naselje Beluš’ja Guba (1972 st.). Dio je nacionalnog parka Ruski Arktik (Russkaja Arktika; od 2009). Otkrili su je Normani u X. st., a Rusija anektirala 1877. Na Novoj zemlji izvođeni su pokusi s nuklearnim oružjem.

Citiranje:

Nova zemlja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nova-zemlja>.