New Deal [nju: di:l] (engl.: novo poslovanje), gospodarska politika koju je 1933–38. provodio predsjednik SAD-a F. D. Roosevelt kako bi svladao posljedice velike gospodarske krize što je izbila 1929. Bit te politike sastojala se u različitim oblicima intervencija države u gospodarski život zemlje nakon dugoga razdoblja gospodarskog liberalizma. Značajni su u tom pogledu bili osobito Zakon o obnovi industrije (National Industrial Recovery Act) i Zakon o preuređenju poljoprivrede (Agricultural Adjustment Act). Oba su davala vladi široke ovlasti u rješavanju različitih industrijskih i poljoprivrednih problema. Među mnogim privrednim i socijalnim mjerama i reformama koje je vlada poduzimala osobito su se isticale: vraćanje financijske stabilnosti (oporavak banaka i burzi), davanje povoljnih kredita industrijalcima, otvaranje javnih radova, pomoć farmerima, državno jamstvo minimalnih cijena poljodjelskih proizvoda (smanjenje »škara cijena« poljoprivrednih i industrijskih proizvoda), poduzimanje agrotehničkih mjera, porezne olakšice, jačanje prava radničkih sindikata, priznanje prava radničkih sindikata da sklapaju kolektivne ugovore, ograničenje dječjega rada, reguliranje radnoga vremena i nadnica, uvođenje starosnog i invalidskog osiguranja i jačanje vanjske trgovine (politika »dobroga susjedstva«), posebno s Južnom Amerikom, kako bi se pojačao izvoz. New Deal od početka je imao ogorčene protivnike u konzervativnim liberalima, koji su pokušali poništiti pojedine reforme na Vrhovnom sudu. Ipak je program donio dobre rezultate i pomogao oporavku gospodarstva. U povijesti SAD-a ostao je kao jedinstven pokušaj promicanja načela socijalne države, a pridonio je i jačanju savezne uprave.
