Nancy [nᾶsi'], Jean-Luc, francuski filozof (Caudéran, danas dio Bordeauxa, 26. VII. 1940 – Strasbourg, 23. VIII. 2021). Diplomirao je filozofiju u Parizu, nakon čega je od 1968. radio kao asistent u Institutu za filozofiju u Strasbourgu. Doktorirao je 1973. pod mentorstvom Paula Ricœura, potom predaje na Sveučilištu u Strasbourgu (predavao je i na mnogim sveučilištima u Europi i SAD-u). Pripada filozofskomu mišljenju postmodernoga dekonstruktivizma, njegova su djela usmjerena propitivanju čovjeka i svijeta te čovjeka i politike, odnosno pitanju ontologijskog statusa subjekta. Razmatrao je pojam političke zajednice, pod kojim se u zapadnoj tradiciji mišljenja razumijevao ili zbroj pojedinaca (društvo) ili supstancijalitet cjeline (zajednica), i postavio pitanje može li se ona misliti izvan tih dvaju dominantnih modela. Pojmovno predodređivanje političke zajednice na bilo koji način može rezultirati društvenim nasiljem ili političkim terorom. Politička zajednica koja bi se određivala kao jednost (tijelo, um, domovina, vođa itd.) dokida uključenost pojedinca (subjekta) u takav svijet. Iz toga proizlazi i njegovo nastojanje ontologijskoga mišljenja Drugoga, odnosno stav da je za vlastitu subjektivnost potrebna svijest o drugima, čime se priključuje struji kojoj pripadaju i Emmanuel Levinas, Paul Ricœur, Jacques Derrida i dr. Osobito se bavio kritičkim propitivanjem pojma suverenosti te je, za razliku od tradicionalnog shvaćanja suverena kao osobe, zastupao mišljenje kako je suverenost ideja. Smatrao je kako se suverenost ne može svesti na suverena kao osobu, nego je riječ o suverenosti koja je Ništa, odnosno ona se uvijek iznova utemeljuje u samoj sebi iz Ništa (ex nihilo) kao ideja. Autor je više od 40 knjiga, a intenzivno je radio i kao filmski scenarist. Sudjelovao je i kao glumac u nekoliko filmova koji tematiziraju njegove filozofske nazore, a najpoznatiji je The Ister (2004), nastao na temelju predavanja M. Heideggera 1942. o politici, tehnici i mitu. Glavna djela: Naslov pisma (Le Titre de la lettre, 1973., koautor Philippe Lacoue-Labarthe), Književni apsolut (L’Absolu littéraire, 1975., koautor Ph. Lacoue-Labarthe), Ego sum (1979), Kategorički imperativ (L’Impératif catégorique, 1983), Besposlena zajednica (La Communauté désœuvrée, 1986), Zaborav filozofije (L’Oubli de la philosophie, 1986), Iskustvo slobode (L’Expérience de la liberté, 1988), Osjećaj svijeta (Le Sens du monde, 1993), Muze (Les Muses, 1994), Uljez (L’Intrus, 2000), Stvaranje svijeta ili mondijalizacija (La Création du monde ou la mondialisation, 2002), Istina demokracije (Vérité de la democratie, 2008), Obožavanje (L’Adoration, 2010), U kojim svjetovima živimo (Dans quels mondes vivons-nous?, 2011., koautor Aurélien Barrau).