Morsztyn [mo'rštin], Jan Andrzej, poljski književnik (Wiśnicz, Krakov, 24. VI. 1621 – Pariz, 8. I. 1693). Velikaš; studirao u Leidenu, boravio u Francuskoj i Italiji, diplomat u Švedskoj i Austriji, zastupnik u Sejmu; 1668. krunski čuvar riznice. Blizak velikaškomu rodu Lubomirskih te kraljevskom dvoru. Frankofilskoga političkoga usmjerenja; za vladavine Ivana III. Sobjeskoga, povezanoga s austrijskim dvorom, javno optužen za veleizdaju pa je 1683. prebjegao u Francusku. Ostatak života proveo je na svojem imanju Châteauvillain kao tajnik Luja XIV. Napisao je zbirke pjesama Kanikula ili zviježđe Pas (Kanikuła albo Psia Gwiazda, 1657., objavljena 1844) i Lutnja (Lutnia, 1638–60., objavljena 1875). Njegova se istančana dvorska poezija odlikuje sofisticiranim artizmom i bogatim instrumentarijem tipskih baroknih retoričkih figura. Pisao je i epigrame (Fraszki, oko 1645), erotske, prigodne i religiozne pjesme, preveo Amintu T. Tassa, ulomke Adona G. Marina i Cida P. Corneillea. Manirist, smatra se najboljim poljskim baroknim pjesnikom.