Morrison [mɔ'risən], Van (pravo ime George Ivan), irski pjevač, kantautor i saksofonist (Belfast, 31. VIII. 1945). Odrastao je u protestantskoj radničkoj obitelji, kao mladić učio svirati saksofon, gitaru i usnu harmoniku te nastupao u sastavima, oblikujući glazbeni izraz pod utjecajem rhythm and bluesa, soula, bluesa i folka (Ray Charles, Solomon Burke, Lead Belly, Woody Guthrie, Hank Williams). U razdoblju prodora britanske glazbe u SAD 1960-ih (tzv. britanska invazija – British Invasion) zapažen je isprva kao vođa rock-sastava Them, s kojim objavljuje dva albuma (The Angry Young Them, 1965. i Them Again, 1966); izvedbom skladbe »Gloria« istaknuo se kao pjevač ekspresivnog, osebujnog stila te izražene dinamike. Nakon raspada sastava preselio se u SAD te započeo samostalnu karijeru: uspješnica »Brown Eyed Girl« (1967) približila ga je pop-publici, a sljedeće godine objavio je album Astral Weeks, jedan od najznačajnijih u povijesti kantautorske glazbe, složeno akustično ostvarenje intimne, komorne ugođajnosti te duljih skladbi slobodne strukture na razmeđu folka, jazza i soula, sa stihovima prožetima nostalgijom, motivima neuzvraćene ljubavi, patnje i erotske žudnje (naslovna skladba, »Madame George«, »Cyprus Avenue« i dr.), iznijetima emotivnim, profinjenim tenorom, pjevačkoga stila nadahnuta jazzom. Širu je popularnost postigao albumom Moondance (1970), na kojem do izražaja dolaze čvršće strukturirane i raskošnije aranžirane skladbe vedrijeg ugođaja, s istaknutim puhačima i konvencionalnom ritam-sekcijom (zapažena je osobito naslovna skladba i »Into the Mystic«). Slijedili su cijenjeni albumi na kojima postiže ravnotežu između autorske kvalitete i komercijalnosti: objavljen iste godine, album His Band and the Street Choir sadržava uspješnicu »Domino«, posvetu Fatsu Dominu, dok Tupelo Honey (1971) objedinjuje pretežno ljubavne country rock i rhythm and blues skladbe posvećene tadašnjoj supruzi Janet Planet. Svojevrstan povratak folku razvidan je na albumu Saint Dominic’s Preview (1972., s pjesmama »Almost Independence Day« i »Listen to the Lion«), a dvostruki It’s Too Late to Stop Now (1974), snimljen u suradnji s pratećim sastavom (The Caledonia Soul Orchestra), nadahnuta je koncertna retrospektiva dotadašnje karijere. Niz stilski raznovrsnih ostvarenja okončan je albumom Veedon Fleece (1974), inspiriranim keltskim misticizmom. U sljedećim je desetljećima, živeći između Europe i SAD-a, izgradio bogat, iako neujednačen opus (ukupno više od 40 albuma), povremeno objavljujući zapaženija ostvarenja naglašene osjećajnosti te karakterističnog spoja soula, folka, bluesa i jazza (npr. Into the Music, 1979; Beautiful Vision, 1982; No Guru, No Method, No Teacher, 1986; Poetic Champions Compose, 1987; Irish Heartbeat, 1988., popularni album većinom tradicionalne irske glazbe, u suradnji sa sastavom The Chieftains; Avalon Sunset, 1989; Hymns to the Silence, 1991; The Healing Game, 1997; Magic Time, 2005; Versatile, 2017; Three Chords & the Truth, 2019). U Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame) uveden je 1993., a 2015. dodijeljen mu je viteški naslov (Sir).
