Montaigne [mtε'ń], Michel Eyquem de, francuski pravnik, filozof, političar i esejist (dvorac Montaigne u pokrajini Périgord, 28. II. 1533 – Bordeaux, 13. IX. 1592). Sin bogata i ugledna plemića, nakon studija prava postao je sudski savjetnik, a uskoro i gradonačelnik Bordeauxa. Vrlo oštar i ironičan kritičar svojega doba, Montaigne se vrlo skeptički odnosi prema tadanjim »istinama«, što se povratno zrcali i u njegovim filozofskim postavkama. Polazeći od pitanja »Što znam?« (Que sais-je?), koje je utjecalo na francuske filozofe sve do H. Bergsona, Montaigne je, nadovezujući se na stoicizam, nastojao relativizirati čovjekovo bezgranično povjerenje u um smatrajući upitnom i samu ljudsku opstojnost. Filozofirati za Montaignea znači sumnjati, nema istine koja nije opovrgnuta, osjetila su varljiva i nepouzdana jednako kao i ljudski um. Jedino što je sigurno u prirodi i društvu to je božanska objava, u kojoj se očituje prirodni i društveni poredak života. Društveni sklad moguće je ostvariti samo oslobađanjem i razvijanjem prirodne skladnosti u čovjeku, a to je zadaća odgoja. Čovjek po svojoj naravi nema nikakvih granica u ozbiljenju svojih ljudskih mogućnosti, pa je stalna nestalnost njegova bitna antropološka odrednica. Zakoni su po sebi nasilni ne samo zato što ograničuju slobodu pojedinca nego zato što ih stvaraju slabi, a upravo se slabi ljudi boje slobode i bližnjih, svoje odgovornosti za vlastito djelovanje. Unatoč tomu, Montaigne smatra da se društvo ne može u cjelini mijenjati, već samo pojedinac, zbog čega oštro kritizira navjestitelje radikalnih promjena i revolucija. Za života su mu objavljeni Eseji (Essais, I–II, 1580, III, 1588).
