Mihovilović, Maroje, hrvatski novinar i publicist (Zagreb, 20. IV. 1945). Sin Ive Mihovilovića. Diplomirao je povijest i engleski jezik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1973. U novinarstvu od 1964., specijalizirao se za vanjsku politiku (proslavio se reportažama iz Kambodže pod vladavinom Crvenih Kmera 1978), objavljujući komentare i izvještaje u Večernjem listu (1974–2000), Startu (1975–91., i zamjenik glavnog urednika 1982–83), Globusu (1990–95) i Nacionalu (1995–2011., jedan od osnivača i urednika). Bio je i vanjskopolitički kolumnist ljubljanskoga lista Dnevnik 1989–2005. te izvjestitelj radijskog programa Svjetske službe BBC-ja na hrvatskom jeziku 1993–2007. Od 2012. urednik je u izdavačkom poduzeću Profil. Objavio je knjige Stravični poligon: Indokina (1987), Profesionalni novinar: kako u vijesti otkriti temu, udžbenik i priručnik novinarstva (2007), Mi djeca Solferina: o ljubavima, zatvorima, idealima, rastancima, neisporučenim pismima, stradanjima, čežnjama, sudbinama, postojanosti, herojstvu članova jedne obitelji zagrebačkih korijena na vjetrometini povijesnih oluja, kroz dva stoljeća na četiri kontinenta (2017), Kolači moje omame Vilme: slatki okusi Austro-Ugarske (2018), Novinari i vlast: povijest hrvatskog novinstva (I-II, 2025).
