Meršić Miloradić, Mate, hrvatski znanstvenik, pjesnik i kulturni djelatnik (Frakanava, njemački Frankenau, Gradišće, Austrija, 19. IX. 1850 – Hrvatska Kemlja, madžarski Horvátkimle, Madžarska, 15. II. 1928). Bogosloviju završio 1876. u Juri (Győr). Bio je kapelan u Filežu (Nikitsch) i Velikome Borištofu (Großwarasdorf), a od 1878. do smrti župnik u Hrvatskoj Kemlji. U početku je na latinskome, njemačkome, madžarskome, francuskom i engleskome pisao znanstvene rasprave s područja filozofije, astronomije i matematike, a tek se u početku XX. stoljeća javio stihovima na materinskome jeziku, uzeo pseudonim Miloradić, počeo uređivati mnoge gradišćanskohrvatske publikacije, među ostalima Kalendar sv. Familije (1903–19) i prvi hrvatski tjednik Naše novine (1910–22). Pripada mu središnje mjesto u gradišćanskohrvatskoj kulturnoj povijesti. Nakon razdvajanja ugarsko-austrijskih teritorija 1921. dao je Burgenlandu hrvatsko ime Gradišće, a njegova pjesma Hrvat mi je otac i Hrvatica mat himna je gradišćanskih Hrvata. Svoje je pjesništvo podredio potrebama tadašnjega političkog trenutka, isticanju domoljublja i podizanju nacionalne samosvijesti, a oslanjajući se na tradicije starije hrvatske književnosti. Utjecao je na većinu gradišćanskohrvatskih pjesnika XX. stoljeća. Objavio je Nauk katoličansko-keršćanske viere, za selske ljude i škole (1902), Slovnicu hervatskoga jezika za selske škole (1919), prevodio S. Petőfija, M. Vörösmartyja, Tomu Kempenca, A. S. Puškina, a njegove Zibrane jačke s kimi je va ljubavi zabavljal i pokaral svoju braću Hrvate doživjele su tri izdanja (1933., 1955., 1978). U rodnome mjestu podignut mu je spomenik, rad I. Meštrovića.
