Matija Korvin, hrvatsko-ugarski kralj 1458–90 (Cluj, Rumunjska, 23. II. 1443 – Beč, 6. IV. 1490). Sin Jánosa Hunyadija. Nadimak Corvinus dobio po gavranu (lat. corvus), koji je bio sastavni dio njegova grba. Oslanjajući se na srednje i niže plemstvo, svećenstvo i gradove, slomio je samovlašće ugarskih i hrvatskih magnata (Celjskih, Frankapana) te je, nametanjem kraljevskog autoriteta, utemeljio centralističku monarhiju. Za učvršćenje kraljevske vlasti od velike su važnosti bile porezne reforme koje je proveo i time povećao kraljevske prihode četiri do pet puta, što je omogućilo osnivanje stalne najamničke vojske. U prvom razdoblju vlasti Matija je izgradio uspješan obrambeni sustav protiv Osmanlija. Od listopada do prosinca 1463. vodio je pohod protiv Osmanlija u Bosni, a 25. XII. iste godine njegova je vojska zauzela važnu utvrdu Jajce, potom Zvečaj i Tešanj, a u studenome 1464. i Srebrenik. Na osvojenim područjima u sjeveroistočnoj Bosni osnovao je Jajačku i Srebreničku banovinu (1463) i tako uspio za gotovo pola stoljeća zaustaviti osmansko napredovanje preko Save. God. 1468. upustio se u rat protiv češkoga kralja Jurja Podjebradskoga, koji je trajao do 1471. Pošto je slomio otpor hrvatske magnatske obitelji Frankapana, osnovao je Senjsku kapetaniju sa sjedištem u Senju (1469) za obranu od Mlečana i Osmanlija. Time je bio uspostavljen obrambeni sustav koji se protezao od Beograda, preko Jajačke i Srebreničke banovine te Senjske kapetanije, do kraljevskih gradova u južnoj Hrvatskoj (Ostrovica, Knin, Klis). Iz toga je obrambenoga sustava Matija tijekom 1470-ih i početkom 1480-ih vodio vojne pohode protiv Osmanlija u Bosni i Srbiji. Njegov posljednji veći protuosmanski uspjeh bilo je osvojenje utvrde Šabac (1476). U posljednjim godinama vladavine Matija je ratovao protiv rimsko-njemačkog cara Fridrika III. (IV.) i češkoga kralja Vladislava. Znatno je pridonio razvoju humanističke i renesansne kulture u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Na njegovu dvoru u Beču, koji je osvojio 1485., okupljali su se najznačajniji humanisti onoga doba kao npr. Jan Panonac, I. Vitez od Sredne, S. Bunić, Petar Zamanja i I. S. Polikarp (Barbula). Matijin dvor bio je i okupljalište renesansnih umjetnika, primjerice kipara I. Duknovića, Jakova Statilića i Ivana Grubanića, graditelja Vinka Dubrovčanina, a na dvoru je neko vrijeme djelovao minijaturist F. Petančić. Matija je dao arhitektonski doraditi Budim i Višegrad u renesansnom stilu, a za njegove je vladavine utemeljena i svjetski poznata Bibliotheca Corviniana. Iako je imao priličnih uspjeha u zaustavljanju osmanskog vojnog napredovanja u Hrvatskoj i Ugarskoj, upravo su dinastičke borbe u koje se bio upleo u Srednjoj Europi oslabile njegov položaj prema Osmanskomu Carstvu. Nakon njegove smrti obrambeni sustav protiv Osmanlija počeo je slabjeti, a politički utjecaj velikaških obitelji u Kraljevstvu ponovno je ojačao.
