Matanić, Dalibor, hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist (Zagreb, 21. I. 1975). Diplomirao je 2008. filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Pozornost je privukao prvim cjelovečernjim igranim filmom, komedijom socijalnokritičkog okvira Blagajnica hoće ići na more (2000), a status potvrdio sljedećim, Fine mrtve djevojke (2002., Velika zlatna arena i Zlatna arena za režiju na festivalu u Puli), društveno angažiranom melodramom s temom istospolne ljubavi, podcrtanom postmodernističkom ironijom. Potom je režirao vizualno dotjeran film 100 minuta Slave (2004), koji se u njegovu radu izdvaja, kao kostimirani biografski film (o slikarici Slavi Raškaj) te kojemu jedinomu od svojih filmova nije i (ko)scenarist. Film Kino Lika (2008), prema novelama Damira Karakaša, elementima groteske i satire blizak je njegovim prijašnjim filmovima, Majka asfalta (2010) minimalistički je režirana socijalno-obiteljska melodrama, a Ćaća (2011., Zlatna arena za režiju) obiteljsku tematiku povezuje s trilerom i filmom strave. Međunarodno je zapažen melodramom Zvizdan (2015., Velika zlatna arena i Zlatna arena za režiju), koja u tri vremenski odijeljene priče prikazuje emocionalne posljedice rata i nacionalne nesnošljivosti, a nagrađena je priznanjem žirija u popratnom programu Izvjestan pogled Canneskoga festivala. Ugled jednog od najistaknutijih hrvatskih redatelja drugog desetljeća XXI. st. potvrdio je zapaženim TV serijama Novine (2016–20), u kojoj se kroz umreženu priču o novinskoj redakciji gradi slika suvremenoga hrvatskog društva, nagrađivanom Područje bez signala (2021–22., prema romanu Roberta Perišića) te Šutnja (2021–23., prema romanima Drage Hedla), u hrvatsko-ukrajinskoj produkciji. Također režira dokumentarne filmove, kratkometražne igrane filmove, videospotove i reklame. Ostali cjelovečernji filmovi: Volim te (TV film, 2005), Majstori (2013), Egzorcizam (2017), Zora (2020).
