Magdić, Milivoj, hrvatski publicist (Koprivnica, 22. V. 1900 – Zagreb, 3. III. 1948). Diplomirao te doktorirao pravo na Pravnome fakultetu u Zagrebu 1923. Radio u Pakracu, Osijeku i Zagrebu. Bio komunist, početkom 1930-ih priklonio se socijaldemokraciji, a pod utjecajem staljinističkih procesa postao protivnik komunizma i zagovornik hrvatske državne neovisnosti. Za NDH kritičan prema režimu, uhićen i pušten. Surađivao u Spremnosti. U svibnju 1945. izbjegao u Austriju, a potom 1946. u Rim. Godine 1947. savezničke su ga vlasti uhitile i izručile Jugoslaviji, gdje je bio osuđen na smrt i pogubljen. Novinarski i publicistički rad započet 1930-ih u Socijalnoj misli razvio je u značajan opus: Fašizam i radnička klasa (1935), Liberalizam i socijalna problematika u Hrvatskoj (1940), Intelektualci prema marksizmu i liberalizmu (1942), Slučaj Vere Wagnerove (1944) i dr. U izbjeglištvu je započeo knjigu U vučjoj jami, u kojoj je nastojao objasniti uzroke neuspjeha novije hrvatske politike.
