Mädler [mε:'dləɹ], Johann Heinrich von, njemački astronom (Berlin, 29. V. 1794 – Hannover, 13. III. 1874). Doktorirao 1837. na Sveučilištu u Berlinu. Radio u privatnoj zvjezdarnici u Berlinu (1829–36) i Berlinskoj zvjezdarnici (1836–40) te bio ravnatelj (1840–65) Zvjezdarnice u Dorpatu (danas Tartu, Estonija). S Wilhelmom Beerom (1797–1850), osnivačem berlinske privatne zvjezdarnice, objavio crteže Marsove površine (1830), izabrao reljefni oblik (danas Sinus Meridiani) koji će označavati prvi meridijan na karti Marsa. Odredio period Marsove rotacije s pogreškom od 13 s (1830) i 1,1 s (1837). Izradio Selenografsku mapu (Mappa selenographica, I–IV, 1834–36), detaljnu kartu Mjeseca s izmjerenim promjerima i visinama 148 kratera i 830 planina, primijetio da se obilježja Mjesečeve površine ne mijenjaju i zaključio da na Mjesecu nema ni atmosfere ni vode. Istraživao je gibanje zvijezda i dvojnih zvijezda. Precizno odredio duljinu tropske godine i Ruskomu Carstvu predložio promjenu kalendara (1864). Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1860). Glavna djela: Čudesna zgrada svemira ili Popularna astronomija (Der Wunderbau des Weltalls, oder Populäre Astronomie, 1841., osam izdanja do 1865), Nebo zvijezda stajačica (Der Fixsternhimmel, 1858), Povijest astronomije (Geschichte der Himmelskunde, I–II, 1873) i dr. Po njem su nazvani krateri na Mjesecu i na Marsu (Mädler) i planetoid (65859 Madler).
