Luhmann [lu:'man], Niklas, njemački sociolog i pravnik (Lüneburg, 8. XII. 1927 – Oerlinghausen kraj Bielefelda, 6. XI. 1998). Studirao je pravne znanosti na Sveučilištu u Freiburgu (1946–49) te upravne znanosti i sociologiju kod T. Parsonsa na Harvardovu sveučilištu (1960–61). Isprva radio u državnoj upravi, od 1965. bio je voditelj Odjela za socijalna istraživanja Sveučilišta Münster u Dortmundu, a od 1968. do 1993. profesor sociologije na Sveučilištu u Bielefeldu. Bio je suizdavač časopisa Zeitschrift für Soziologie (1977–80). Luhmann je predstavnik strukturalno-funkcionalne teorije, koju je razvio u samosvojnu socijalnoznanstvenu teoriju sustava. Sveukupnu stvarnost nastojao je obuhvatiti u okviru univerzalne teorijske konstrukcije i opisati kao složenu cjelinu socijalno integriranih sustava. Dok je u prvome razdoblju bio zaokupljen prekomjernom kompleksnošću društva i funkcionalnim diferenciranjem novih parcijalnih sustava kao načinom smanjivanja te kompleksnosti, u drugom je razdoblju težište teorijskih razmatranja premjestio na samotvorbu sustava. Temeljne postavke svoje teorije sustava Luhmann počinje iznositi u djelu Legitimacija kroz proceduru (Legitimation durch Verfahren, 1969), nastavlja u Socijalnim sustavima (Soziale Systeme, 1984), a završava u djelu Društvo društva (Die Gesellschaft der Gesellschaft, I–II, 1997; hrvatski prijevod 2011), koje se smatra njegovim glavnim djelom. Ostala značajnija djela: Sociologija prava (Rechtssoziologie, I–II, 1972), Funkcija religije (Funktion der Religion, 1977), Društvena struktura i semantika (Gesellschaftsstruktur und Semantik, I–IV, 1980–95), Gospodarstvo društva (Die Wirtschaft der Gesellschaft, 1988).
