Lovinescu [~ne'sku], Eugen, rumunjski književni povjesničar i pisac (Fălticeni, 31. X. 1881 – Bukurešt, 16. VII. 1943). Utemeljitelj rumunjske moderne kritike; pokrenuo i osnovao časopis Sburătorul (1919) u kojem se afirmirao niz značajnih međuratnih pisaca (C. Petrescu, H. Papadat-Bengescu, I. Barbu, T. Vianu i dr.); suprotstavljao se ruralizmu i narodnjaštvu u književnosti zalažući se za »analitički gradski roman«; u rumunjsku kulturu uveo je nove pojmove poput: duha stoljeća, principa sinkronizma i teorije oponašanja. Najznačajnija djela: Povijest suvremene rumunjske civilizacije (Istoria civilizaţiei române moderne, I–III, 1924–26) te Povijest suvremene rumunjske književnosti (Istoria literaturii române moderne, 1926–29), roman Diana (1936) te Mălurenii (ostao u rukopisu).
