Lončar, Josip, hrvatski fizičar i elektrotehničar (Đakovo, 21. XI. 1891 – Zagreb, 28. IX. 1973). Fiziku i matematiku studirao je u Zagrebu i Parizu, diplomirao 1915. i doktorirao 1920. u Zagrebu. Od 1921. predavao je kao docent teorijsku elektrotehniku, a od 1923. osnove elektrotehnike i električna mjerenja na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu (od 1926. Tehnički fakultet). God. 1924. osnovao je Laboratorij za električka mjerenja i postao njegovim predstojnikom. Pojavom radija i televizije istraživao je to područje, sudjelovao 1924–26. u pokretanju Radija Zagreb, a već 1930., na samostalno izrađenom prijamniku, primao je u svojem laboratoriju televizijske slike iz Londona. Bio je uporan istraživač, plodan pisac tehničke literature i dao je golem prinos studiju elektrotehnike i električnih mjerenja u Hrvatskoj. Knjige Konstrukcije radiostanica za primanje (1927., 1929., 1931) te O savremenoj televiziji (1937) prve su hrvatske stručne knjige iz područja radiotehnike i televizije, a Osnovi elektrotehnike (niz izdanja 1923–70) i Uvod u električna mjerenja (1937–65) temelj su elektrotehničke literature u Hrvatskoj. Bio je redoviti član JAZU od 1947. God. 1961. dobio je Nagradu za životno djelo.
