Living Theatre [li'viŋ ϑịə'təɹ], američka kazališna skupina koju su 1947. u New Yorku osnovali Judith Malina i Julian Beck. Suprotstavivši se broadwayskoj neonaturalističkoj repertoarnoj i izvedbenoj poetici, videći je kao simboličku zastupnicu sociokulturnog i političko-ekonomskog sustava države, svojim je anarhističko-pacifističkim intencijama otvorila nove putove kazališnom izričaju, izazivajući kontroverzne reakcije, ali i nadahnjujući mnogobrojne sljedbenike. Izvodili su politički i seksualno eksplicitne performanse utemeljene na rasponu tekstova od Bertolta Brechta i Augusta Strindberga do nō-drame. Angažirani u pacifističkoj (antivijetnamskoj) i feminističkoj propagandi, predstave su obično stvarali procesom tzv. kolektivne kreacije cijele glumačke skupine, a veliku pozornost pridavali su njegovanju izvedbenih improvizacija. Skupina se isprva bavila govorom i postavljala poetski zahtjevne predloške Gertrude Stein, B. Brechta i Federica Garcíje Lorce, Alfreda Jarryja, Jeana Cocteaua, A. Strindberga, Jeana Racinea i Luigija Pirandella, u netipičnim kazališnim prostorima – stanovima, magazinima i rubnim manjim kazalištima. Novu su fazu obilježile predstave Veza (The Connection) iz 1959. i Zatvor (The Brig) iz 1963., koje su nastale iz kolektivnih improvizacija, bez zapleta i likova, kao ponavljani nizovi koreografiranih akcija. Političke ideje razvidne i u prijašnjem razdoblju djelovanja skupine bile su dio revolucionarnih vrenja toga doba, odnosno građanske borbe protiv rasne segregacije i i američke intervencije u Vijetnamu. Osuđeni zbog porezne utaje (što je poslije opovrgnuto), bračni par Beck i Malina bio je prisiljen zatvoriti kazalište te napušta SAD. Za boravka u Europi, od 1964., kada su izvodili artaudovske Misterije i male komade (Mysteries and Small Pieces), do 1968., kada su izveli ambulantni Raj sada (Paradise Now) na festivalu u Avignonu, oporbenjaštvo im dozrijeva u radikalnu devizu »život, kazalište i revolucija«, pretočenu u tjelesno i emotivno intenzivan kazališni događaj koji ruši granicu između izvođača i gledatelja. Nomadskoga života, skupina je ostala odana svojim političkim i poetičkim idejama i tijekom 1970-ih, kada joj se utjecaj smanjuje. Nakon Beckove smrti 1985. J. Malina nastavila je voditi skupinu s Hanonom Reznikovim (1950–2008).
