Liepāja [lịe'pa:ja], grad i luka na obali Baltičkoga mora, jugozapadna Latvija; 67 360 st. (2022). Leži na sjevernoj obali istoimenog jezera, koje je kanalom povezano s morem. Najveći je grad kulturno-povijesne regije Kurzeme (povijesna pokrajina Kurlandija). Ima sveučilište (osnovano 1954) i visoke škole; kazalište, muzej, simfonijski orkestar. Sačuvane su drvene kuće iz XVII. st., barokna crkva i crkva sv. Ane s drvenim oltarom iz 1697. U drugoj polovici XX. st., za Sovjetskog Saveza, razvila se u jako industrijsko središte; metalurgija (čeličana, zatvorena 2013), industrija poljoprivrednih strojeva, namještaja, prehrambenih proizvoda; preradba drva i ribe. Razvijen je kupališni turizam. Luka se ne zaleđuje; po prometu je treća u zemlji (7,1 milijun tona, 2021). Trajektne veze za Travemünde (Lübeck, Njemačka). Zračna luka. Zbog lokalnih su klimatskih čimbenika (vjetrovita obala) u blizini izgrađene mnoge vjetroelektrane. – Naselje Liva (Lyva) osnovano je 1263., a gradske povlastice dobilo je 1625 (tijekom XVII. st. prosperitetna je luka Libau Vojvodstva Kurlandije). Od 1795. pod ruskom vlašću (Libava) te je do I. svjetskog rata važna luka zapadne Rusije (izvoz žita; 1874. izgrađena je željeznička pruga do ukrajinskoga grada Romija), a 1940–94. sovjetska (ruska) pomorska baza (1941–45. pod njemačkom okupacijom), zbog čega je 1967–92. bila zatvorena za trgovačke brodove. Današnje ime nosi od 1920.
