struka(e): povijest, opća
Labriola, Arturo
talijanski političar i ekonomist
Rođen(a): Napulj, 22. I. 1873.
Umr(la)o: Napulj, 23. VI. 1959.

Labriola [labriɔ:'la], Arturo, talijanski političar i ekonomist (Napulj, 22. I. 1873Napulj, 23. VI. 1959). Bio je profesor ekonomije na Sveučilištu u Messini (1926). Istaknuta osoba talijanskoga sindikalnog pokreta. Zastupnik neovisnih socijalista u talijanskom parlamentu 1913–26. Kao ministar rada (1920–21) predložio zakon o sindikalnoj kontroli stanja na zemljišnim veleposjedima. Političkom djelatnošću i književnim radom odlučno istupao protiv fašizma. Godine 1926. emigrirao u Francusku i Belgiju. Poslije se pomirio s fašističkom stvarnošću, pa se 1936. vratio u Italiju, no do pada fašizma živio je povučeno. Nakon II. svjetskog rata bio je senator republike (1948–53). Napisao niz djela o sindikalizmu, povijesti gospodarskoj znanosti i politici.

Citiranje:

Labriola, Arturo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/labriola-arturo>.