Lüdtke [ly'tkə], Helmut, njemački romanist (Osnabrück, 26. XI. 1926 – Kiel, 27. IV. 2010). Studirao u Kölnu i u Bonnu (1946–52), gdje ga je njemački strukturalist Heinrich Lausberg, autor monografije o dijalektima južne Lukanije, pridobio za taj tada u Njemačkoj slabo poznati smjer. Usavršavao se u Portugalu i Italiji gdje je obavljao terenska istraživanja (1952–53), potom je bio njemački lektor na Sveučilištu u Veneciji (1953–56). U međuvremenu (1952) obranjeni doktorat Strukturalni razvoj romanskoga vokalizma (Die strukturelle Entwicklung des romanischen Vokalismus, 1956) prva je opsežna strukturalistička studija. Habilitacijski rad iz 1963. tiskan je tek 1979 (Lukanija – Lucania). Od 1957. do 1965. surađivao je na izradbi dvaju uglednih etimoloških rječnika (pod vodstvom Harrija Meiera u Bonnu potom Walthera von Wartburga u Baselu). Nakon docenture u Baselu (1963–65) izabran je za redovitoga profesora romanske filologije u Freiburgu im Breisgau (1965–69), na Tehničkom Sveučilištu u Zapadnome Berlinu (1969–76) i u Kielu (1977). U Freiburgu je nastala dvosveščana monografija Povijest romanskoga leksika (Geschichte des romanischen Wortschatzes, 1968). U kasnijim godinama oformio je, na osnovi teorije informacija i opće kibernetike, vlastiti model za dijakronijsko proučavanje jezika i s uspjehom ga primijenio u romanistici.