Kranjc, Katarina, hrvatska fizičarka (Zagreb, 21. III. 1915 – Zagreb, 23. III. 1989). Diplomirala fiziku (1936) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i doktorirala (1954) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu s tezom o ogibu rendgenskih zraka raspršenih pod malim kutom što je bilo pionirsko područje istraživanja u Hrvatskoj. Radila na Medicinskome fakultetu u Zagrebu (od 1936), gimnazijska profesorica u Korenici, Zagrebu i Banjoj Luci (1939–43), u Zavodu za fiziku Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu (od 1943), na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu (od 1956), redovita profesorica (od 1975). Bavila se fizikom čvrstoga stanja, osobito defektima kristalne rešetke i njihovim utjecajem na mehanička svojstva materijala (krutost, plastičnost) te na električnu provodnost (poluvodiči) i srodne pojave. Koautorica je dvaju udžbenika iz fizike. Dobitnica je Nagrade za znanost »Ruđer Bošković« (1975).
