Kralj, Branko, hrvatski športaš, svirač na usnoj harmonici i tehnički inovator (Zagreb, 10. III. 1924 – Zagreb, 18. XII. 2012). Diplomirani ekonomist. Kao vratar velikog rukometa igrao je u Concordiji, Građanskom i RK Zagreb i četiri puta nastupio za državnu reprezentaciju, a kao nogometni vratar igrao je u Concordiji, Milicioneru (poslije Borac), Zagrebu i Dinamu (1951. do 1958), s kojim je 1954. osvojio državno prvenstvo, a triput je nastupio za državnu reprezentaciju. Napisao knjige Dinamo na četiri kontinenta (1957) i Vratari koji se pamte (1960). Osnovao prvi sastav (1938) i vodio kvintet usnih harmonika »Branko Kralj« (1962), nastupao na festivalima jazza, izdao tri ploče, objavio glazbenu vježbenicu Moja usna harmonika (1994). Sudjelovao je u širenju stvaralačke i tehničke kulture. Bio je član i predsjednik Saveza izumitelja i autora tehničkih unaprjeđenja Zagreba i Hrvatske, predsjednik Narodne tehnike i počasni predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture. Godine 1997. primio je Državnu nagradu tehničke kulture »Faust Vrančić« za životno djelo, a priznanje za inovatorstvo donijelo mu je 2001. naslov viteza Kraljevine Belgije.