Korajac, Vilim, hrvatski pripovjedač i feljtonist (Kaptol kraj Požege, 27. V. 1839 – Zemun, 19. IX. 1899). God. 1856. stupio je u đakovačko sjemenište, iz kojega je, kao mladomisnik, 1862. otišao u Zemun. Sljedeće se godine vratio u Đakovo, gdje je u biskupskome sjemeništu imenovan profesorom fizike i matematike, 1864., nakon odlaska F. Kurelca, i staroslavenskoga, a zatim i hrvatskog jezika. Bio je ravnatelj đakovačke preparandije do njezina ukinuća 1875., od 1876. župnik u Zemunu.
Prvu pripovijetku Dvije čudne promenade ili Triput teže od najtežeg, satirične intonacije, objavio je 1862. u časopisu Naše gore list. Veliku popularnost stekao je pripovijestima koje tematiziraju ljude požeškoga kraja. U Šijacima (Dragoljub, 1868) je u nizu prizora prepunih spretnih dosjetki donio galeriju likova, opisao njihove običaje i navike i pri tome se, izravno se uplećući u tijek radnje, podsmjehivao njihovim slabostima i postupcima. Na poticaj A. Šenoe napisao je pripovijest Auvergnanski senatori (Vienac, 1867), u kojoj je prikazao komičnu stranu karaktera ljudi u izravnome raskoraku između vlastitih mogućnosti i želja. Mnogi su se ugledni stanovnici šijačkoga kraja prepoznali u toj pripovijesti pa su svi požeški pretplatnici Vienca nakon toga otkazali pretplatu. God. 1868. napisao je i pripovijest Posljednji Varaždinac. Korajčev peckavi ton izražen je i u studiji Filozofija hrvatskosrpskih narodnih poslovica (1876), u pedagoško-didaktičkim člancima, a osobito u šest političko-satiričnih feljtona što ih je, u dijaloškoj formi, pod naslovom Razgovori među četiri zida tiskao tijekom 1865. i 1866. u Pozoru. Četvrti je feljton napisan u stihu, a njegov aluzivni naslov Smrt age birokrata pokazuje kako je riječ o parodiji slavnoga Mažuranićeva epa. U svoje doba izrazito cijenjen, Korajac je među najznačajnijim humoristima iz doba zaokreta hrvatske novelistike prema realizmu.
