Konstantinović, Radomir, srpski književnik i filozof (Subotica, 27. III. 1928 – Beograd, 27. X. 2011). Od 1946. objavljuje pjesme, prozu i kritike u listovima i časopisima; uređivao Književne novine i Mladost. Zbirkom pjesama Kuća bez krova (1951) nastavlja tradiciju poslijeratnoga pjesništva. U romanima Daj nam danas (1954), Mišolovka (1956), Izlazak (1960) i dr., modernističkom pripovjednom tehnikom i bogatim asocijativnim stilom piše o problemima ljudske egzistencije. Posebnu vrijednost imaju filozofsko-sociološki esej Filozofija palanke (1970), u kojem analizira nacionalističke i malograđanske mitove, te opsežna, osmosveščana studija o srpskoj poeziji XX. stoljeća Biće i jezik (1983). U esejističkoj knjizi Pentagram (1966) i knjizi pisama koja je razmjenjivao s dramatičarom S. Beckettom (Beket prijatelj, 2000) pokazuje temeljito poznavanje modernističke poetike te humanistički i antidogmatski angažman. Radiodrame su mu izvedene na više stranih jezika.